Pobjede Rijeke na teškim gostovanjima kakvo je neosporno ono kod Hajduka na Poljudu u pravilu su određivale neke značajke. Poput dobre igre cijele momčadi, inspirativne večeri pojedinca, ali i dobar nastup vratara koji je u nekom trenutku morao držati svoju momčad “na životu”. Uostalom, dovoljno se prisjetiti posljednjeg gostovanja na Poljudu gdje je Rijeka pobijedila 4:0, ali u Andreju Prskalu imala siguran oslonac među vratnicama.
U nedjelju će gol Rijeke čuvati 20-godišnji Ivor Pandur, jedan od odličnih vratara koji su prošli kroz Rijekin pogon i koji je ove sezone dobio priliku koju više nije ispuštao i bit će zadnja brana Bijelih u tom pokušaju pobjede na Poljudu koja bi značila najmanje četvrto mjesto ove sezone.
- Cilj nam je dobiti dvije utakmice do kraja, idemo na Poljud sa željom da pobijedimo. Jadranski derbi je uvijek gušt igrati, idemo dati sve od sebe i nadati se pobjedi - kaže Ivor Pandur koji se složio da su i Rijeka i Hajduk u ovom postkorona dijelu prvenstva ostali malo dužni navijačima.
Sreća da se ukazao Dinamo koji je i na Rujevici i na Poljudu malo popravio raspoloženje i vratio samopouzdanje kada je bilo teško.
- Nismo počeli najbolje, nadovezalo se nekoliko lošijih rezultata, ali srećom spojili smo dvije pobjede i idemo na to samopouzdanje koje smo dobili nadograditi ove dvije prvenstvene utakmice i finale kupa.
Kažete da je gušt igrati jadranski derbi, ali neće li biti čudno pred praznim tribinama?
- Kod trenera Bišćana bio sam na klupi kada smo odigrali 1:1 pred praznim tribinama, dok sam na ovoj zadnjoj pobjedi 4:0 bio na tribini. A od tamo se vidi koliko je cijeli taj doživljaj ljepši kada se igra pred publikom. Ali već smo igrali bez gledatelja kup i pripremne utakmice, mislim da neće biti strašno...
Neki vaši suigrači, sadašnji i bivši, znali su govoriti da ih “pali” kada osjećaju da je pun Poljud protiv njih?
- I meni su takve utakmice motiv. Želiš pokazati sebi, pa i ostalima, da si s razlogom tu gdje jesi, da vrijediš i nema ljepšeg osjećaja kada u velikoj utakmici to i ostvariš.
Priprema je ista
Jeste li gledali Hajduk protiv Dinama?
- Jesam, i mogu reći da su odigrali odličnu utakmicu u svim segmentima. Bili su konkretniji, opasniji, pa i prije isključenja igrača Dinama. Sigurno se nakon toga imaju pravo nadati bodovima, ali isto vrijedi i za nas nakon ove dvije pobjede i zato mislim da će to biti pravi ispit za obje momčadi.
Ima li netko ili nešto što biste istaknuli kao najveću snagu Hajduka?
- Dobri su kao kolektiv, ne bih izdvajao jednog ili dva igrača. Za svakoga će biti ista priprema i s takvim stavom idemo na Poljud.
Proučavate li u pripremi utakmice suparničke igrače?
- Alen Obrez, naš analitičar, nam prije utakmice pošalje nekakve situacije suparničkih igrača koje pogledamo kako bismo imali u glavi neke situacije koje se mogu dogoditi. Najviše mislimo o sebi iako današnji nogomet traži i da malo proučiš suparnika.
Kada pogledate ovaj proljetni dio sezone, jeste li zadovoljni svojim nastupima?
- Uvijek može bolje i još imam tri utakmice da pokaže da mogu bolje. Ali sretan sam što sam dobio priliku i znam da moram biti još bolji u nekim situacijama pa ću napraviti sve da tako i bude.
Koja vam je obrana bila najteža, a za koju mislite da ste trebali bolje reagirati?
- Najteža je bila ona protiv Osijeka u 95. minuti kada je pucao Igor Silva, u svakom slučaju je bila najvrjednija. A volio bih da sam bolje reagirati kod onog vodećeg pogotka Kastratija u ogledu s Lokomotivom. Uoči tog pogotka baš smo dobro stajali, dobro izgledali i taj pogodak se dogodio baš u krivom trenutku. Mislim da sam i Ndiayea protiv Gorice mogao malo duže pričekati, mislim da imam dobar refleks i da bih stigao reagirati, ali nisam slušao sebe... To su pogreške iz kojih moram učiti.
Jednom ste rekli da ste kao i svi vratari počeli kao napadač?
- U Grpcima sam počeo kao napadač, čak sam bio i dosta dobar, ali volio sam osjećaj kada bih navukao rukavice, čak i na školskom igralištu gdje sam igrao s prijateljima. I tako se dogodila ona klasična priča da na jednoj utakmici nije bilo golmana, došla je Rijeka, ja sam obranio deset zicera i Marijan Jantoljak me pozvao na Kantridu.
Legendarni igrač i trener Marijan Jantoljak, koji je i danas aktivan u 81. godini života, rekao je jednom prilikom da ste kao dijete bili nestašni?
- Istina, bio sam potpuno drugačiji nego sada. Bio sam malo lijen, nisam slušao i bio sam užasno tvrdoglav. Mislio sam da sam najpametniji, ali valjda je to tako kod djece. Treneri Jantoljak i Radman su najzaslužniji za tu promjenu, oni su me usmjerili na pravi put, govorili su mi da mogu napraviti nešto od sebe i da će mi biti žao ako to ne napravim. Uspjeli su doprijeti do mene, usadili su mi želju za radom i nakon toga je napredak bio velik. Zahvalan sam i Jantoljaku, Radmanu i Mrčeli s kojima sam puno radio i koji su i dan danas uz mene.
Da morate uzeti po neku karakteristiku do nekih svjetskih vratara što bi to bilo i od koga?
- Definitivno igra nogom od Ter Stegena, od Alissona čitanje igre i situacija, od Oblaka reakciju... Ima stvarno puno kvalitetnih vratara i pokušavam od svakoga upijati nešto kako bih popravio svoju izvedbu. Obožavam gledati njihove utakmice, na neki način to mi je lektira između treninga i utakmica jer na svakoj mogu nešto naučiti. Čak nakon što pogledam neku utakmicu puno razgovaram s trenerima o tome mogu li nešto primijeniti, paše li mi nešto od toga što sam vidio.
Pravo usmjerenje
Čuli smo da puno čitate knjige koje se bave psihologijom?
- Čitam knjige koje se tiču mentalne pripremljenosti, baš sam završio ‘Relentless’ Tima Grovera. Ali volim i knjige autora koji su već nešto prošli u životu radeći s profesionalnim sportašima, imaju veliko iskustvo iz kojeg se nešto može primijeniti na svoju karijeru.
Pomaže li vam i joga u tome, kažu da i to redovito prakticirate?
- Otkrio sam je za vrijeme koronavirusa, dok smo svi bili zatvoreni kući. Nismo znali koliko će to trajati, a davalo mi je mir u glavi. Stalno je bio prisutan neki stres, a na mene je stvarno imala terapeutsko djelovanje jer me smirila i opustila. Na YouTubeu ima pregršt videomaterijala i to mi je baš pomoglo.
Rijeka je u nekim svojim projekcijama drugačije planirala vaš vratarski razvoj, ali priliku ste dobili praktički preko noći i odmah iskoristili.
- Imao sam sreću što su oko mene bili ljudi koji su me usmjerili na pravi način. I direktor i trener su mi dali mirnoću, prilika je došla preko noći, ali iza toga stoji puno godina rada i znao sam da ću biti spreman kada se prilika ukaže.
Kuhanje kao hobi
Jeste li u kojem trenutku pomislili da možda niste spremni?
- Znao sam koliko sam uložio u sebe u svim segmentima kroz sve ove godine bio sam siguran da ću biti pravi. Imao sam mir u glavi, pomogli su da ga dobijem treneri i suigrači pa se iz toga izrodila nekakva dodatna sigurnost.
Je li vam se promijenio život otkad ste postali prvi vratar Rijeke?
- Netko me tu i tamo prepozna na ulici, dok što se svega ostalog tiče ja sam normalan dečko koji se druži s prijateljima i uživa u stvarima koje voli.
Priča se i da volite kuhati?
- Kuham zbog sebe, da bih jeo kvalitetno. Svi znamo kakva ja mamina kuhinja, sve je odličnog okusa, a nije za sportaša “najzdravije”. To me potaknulo, naučio sam neke stvari po pitanju kuhinje, znam koliko je hrana važna za regeneraciju i izvedbu na terenu pa me to drži. I ovdje sam bio samouk, danas se uz pomoć interneta može svašta naučiti - zaključio je Ivor Pandur.