S Robertom Murićem razgovarali smo u umaškom hotelu Melia Coral, gdje Rijeka finišira kratke pripreme za nastavak sezone. Tibor Halilović iz Heerenveena dao mu je zadatak karijere:
- Vrijeme je da Murke zabije jedan važan gol i donese trofej. Bacam mu rukavicu izazova - kazao je veznjak, koji je to činio u zadnja dva finala Kupa.
Što ima odgovoriti Tiboru?
- Prihvaćam izazove Tibore, na mene možeš računati - nasmijao se Murić i dodao:
- Imam i ja zadatak za tebe, kreni s pogotkom već u prvoj utakmici u Eredivisie.
Treneru, hvala...
Murić je Rijekin dijamant, ali nikad izbrušen kako bi trebalo.
- Zadovoljan sam 2020. godinom, osvojili smo Kup, igrali Europsku ligu i dobrima se pokazali u njoj. Što se mene osobno tiče, moglo je biti i bolje, ali redu je. Nakon ozljede trener mi je pružio pravu priliku. Hvala mu na tome, dao sam sve što sam mogao, podignulo mi se samopouzdanje - priča Murić, čiji je talent došao do izražaja više nego ranije, premda svi i dalje traže bolje. Jer, nitko se ne može oteti dojmu da je konačna slika njegove klase još uvijek negdje skrivena...
- Mojim je prijateljima drago što igram u Rijeci, ali stalno me zapitkuju gdje će mi biti kraj, kamo me vodi budućnost. No, sad sam Rijekin, ugovor me veže, a oni neka misle… Posvećen sam klubu u kojem igram.
Koliko još?
- Ha, ne znam, ako se ne nađe bolja varijanta, rado ću ostati i duže. Lijepo mi je u Rijeci, ljudi su odlični, ne bi mi bio problem da se zadržim još koju godinu. Do ljeta sam sigurno ovdje, a u ugovoru imam opciju za još jednu godinu. Pa ćemo vidjeti…
Pet godina u inozemstvu trebalo je biti dobra škola. Ajax, Pescara i Braga, tri kluba, a gotovo ništa pozitivno za zapamtiti.
- Naravno da u tome ima i moje krivice. Zato sam se vratio u Hrvatsku da pokažem koliko vrijedim, da onda mogu opet ići van i definitivno se dokazati.
Vaš prijelaz iz Dinama u Ajax bila je hit priča. Što vas je toliko vuklo, nogometni motivi ili lova?
- Nije u pitanju bio novac. Dinamo mi je nudio više, ali ja sam odlučio da idem u Ajax.
Mislili ste da ste pravi tek ako to u inozemstvu dokažete?
- Uvijek je teže vani, dolaziš u novu sredinu, ne znaš jezik, nikoga ne poznaš. No, jako sam toga puno naučio. Kod trenera Franka de Boera bio sam u prvoj ekipi Ajaxa, u premijernom sam nastupu asistirao, u drugom susretu igrao pedeset minuta, u trećem mi je puknuo mišić zadnje lože. On je otišao, novi trener doveo je svoje igrače, pa sam odlučio otići na posudbu. U Pescari su više koristili iskusnije igrače, tamo se nitko mlađi u to doba nije naigrao.
Ali, po talentu ste danas trebali biti neizostavno ime na listi Zlatka Dalića. A nema vas…
- Možda je taj odlazak iz Dinama bila loša odluka. Da sam ostao, tko zna što bi bilo…
Vatreni su san
Maštate li još uvijek da zaigrate za A reprezentaciju?
- Pa, naravno, to mi je san. Ako nastavim ovako dobro igrati, mogu se nadati pozivu. Makar za prijateljsku utakmicu.
Čujemo da vam ne bi štetilo više rada na sebi i treninga, kako bi vrhunski sportaši kazali - žrtve. Da vam možda to nedostaje za konačan iskorak?
- Ima malo istine u tome. Mogu puno bolje. Ali u zadnje vrijeme jako dobro radim i nastavit ću tako.
Kažu u klubu kad je trening po izboru, tko želi doći, da vas ponekad i nema. Mnogi će vrhunski sportaši reći - što više treniram, više imam sreće u igri.
- Kad nije obvezno, nekad se zna dogoditi da ne dođem u klub, ali odradim trening kasnije. Iako pojedini misle da nisam ništa radio - pomalo se i pobunio Robert na našu opasku.
Razumljivo je da svi specijalno motre igrača koji će u ožujku napuniti 25 godina, a kao da mu tako malo nedostaje da bude europska vrijednost. Njegova čudesna ljevica tu i tamo sijevne, no nikako da proradi do kraja.
- Mogu ja to, samo trebam raditi, svaki dan više i više.
U nastavak sezone krećete s Dinamom. Dobrim igrama u Europi visoko ste postavili letvicu. Hoćete li moći to dokazati u HNL-u?
- I kad je bila Europa, HNL smo igrali kao da je Europa. Postavili smo se jednako i samo treba tako nastaviti. Nema veze što smo ispali, moramo igrati i dalje kao da je to Europska liga. Želimo biti u vrhu.
Koje mjesto očekujete?
- Nadam se prvom.
Ništa manje?
- Imamo četiri ili pet utakmica zaostatka, kako u odnosu na koga, ako ih sve dobijemo, eto nas pri vrhu! Da, nadam se prvom mjestu ili barem drugom. Drugo samo ako zaista prvo nije moguće. Želimo i Kup i Superkup. Sve.
Za titulu treba obvezno pobijediti Dinamo.
- U svaku utakmicu idem po bod ili tri. U zadnjem susretu s njima vodili smo 2:1, ali od 65. minute smo se povukli, nismo više napadali kao u prvom dijelu. Stali smo u blok, probali na kontre, međutim, primili smo nesretan gol.
Jako dobar izbor
Kad ste zadnji put zabili u Maksimiru?
- Kad sam igrao za juniore Dinama na pomoćnom terenu. Na glavnom nikad. Kao igrač Dinama bio sam samo na klupi s Osijekom.
Je li vam to najveća želja?
- Bila bi. Ali, i da ne zabijem, nema veze, samo da dobro odigram kao i cijela ekipa te da uzmemo tri boda.
Što biste dali za postignete gol Dinamu na Maksimiru?
- Ne bih dao ništa. Ne znam bih li slavio ili ne bih. Vidjet ćete kad zabijem što će biti.
Razumijemo da ste htjeli tresti mreže za Dinamo, ali sad ste igrač Rijeke.
- Dinamo je puno učinio za mene. Ma, ako zabijem, najvjerojatnije ću ga slaviti.
Čujete se s kime iz modrog tabora?
- Ne baš. U prvoj ekipi, od igrača s kojima sam bio u klubu, danas je samo Ademi. Više ih je u Rijeci, petorica-šestorica.
Popričate li kad s Petrom Bočkajem? I u Osijeku su vaši bivši suigrači.
- Tu i tamo. Nismo se kladili tko će biti bolji. Pratim ga, dobar je, digao se ponovno.
Tvrdite da ste jači od Osijeka?
- U Rijeci smo igrali s njima jako dobro, s igračem manje dali gol, ali ga od Bočkaja i primili. Pokazat ćemo da smo kvalitetniji.
Što je Rijeka značila za vas? Vidite li je kao klub koji vas je vratio u život?
- Nisam tako razmišljao, ali kad se otvorila mogućnost da zaigram za Rijeku, odmah sam odlučio. Pokazao se kao jako dobar odabir. Puno mi je pomogla.
Što vas još zanima osim lopte?
- Onako, za ozbiljno, trenutačno jedino nogomet. Od malena sam znao samo za njega. Počeo sam sa sedam godina, tata me odvezao u Lepoglavu na trening, dobro mi je išlo i shvatio sam da je to posao za mene. I ostao sam se držati samo toga. Išao sam u Zagrebu u srednju prometnu, ali nisam je završio zbog odlaska u Nizozemsku.
Na kraju, u kojoj biste ligi najradije igrali?
- To bi bila španjolska!