NAJVAŽNIJI JE POČETAK Kad Hrvatska dobije prvu utakmicu, nebo je granica...

Startnu utakmicu s Ircima na Europskom prvenstvu Hrvatska ne smije izgubiti! Ne smije odigrati niti neodlučeno! Imperativ je pobjeda.

Od proglašenja hrvatske neovisnosti nogometna reprezentacija nastupila je na tri svjetska (1998, 2002. i 2006.) i tri europska prvenstva (1996, 2004. i 2008.). Europi su se Vatreni predstavili u Engleskoj 1996. godine i odmah stigli do četvrtfinala. Tamo su poraženi od Nijemaca (1:2) u kontroverznoj utakmici u kojoj su, blago rečeno, oštećeni, makar je bolje kazati pokradeni.

U prvoj utakmici skupine pobijedili su Tursku golom Gorana Vlaovića, a taj trijumf trasirao je put do četvrtfinala. Nakon njega poigrali su se s Dancima (3:0), a posljednju utakmicu u skupini poigrao se Miroslav Ćiro Blažević, ispremiješao je momčad pa je uslijedio poraz od Portugala (0:3).

Dvije godine kasnije, Hrvatska je ostvarila svoj najveći uspjeh, legendarnu francusku broncu. Opet se krenulo s pobjedom, protiv Jamajke 3:1, slijedio je trijumf nad Japanom 1:0, a posljednji poraz od Argentine (0:1) više nije bio važan. Hrvati su prošli dalje i na kraju s hrvatskom zastavom i medaljama trčali počasni krug.

Related content

A kad ne dobije, onda je “u banani”. Na Svjetskom prvenstvu 2002. godine pod vodstvom Mirka Jozića Hrvati su poraženi u prvoj utakmici od Meksika 0:1. Začudo, poput Feniksa su se izdigli u drugoj i dobili Italiju 2:1, ali se sindrom “poraza u prvoj” pojavio u trećoj protiv Ekvadora, tresnuli smo o pod, bio je to klasični nokaut (0:1) i odlazak kući.

Isto se ponovilo dvije godine kasnije na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. godine. Prva utakmica u skupini s Švicarcima završila je neodlučeno (0:0). Bio je to loš znak. Nakon (2:2) s Francuskom i porazom od Engleske (2:4) nakon prvog kruga je čekao avion na lisabonskom aerodromu koji je društvo odveo u Zagreb pokunjeno i pokislo.

Priča se ponovila i u Njemačkoj, kod izbornika Zlatka Kranjčara. Poraz u prvoj utakmici od tadašnjeg svjetskog prvaka Brazila (0:1) bio je putokaz za krah u skupini. Nakon toga Hrvati nisu uspjeli dobiti niti Japan (0:0), niti Australiju (2:2). Opet tuga i jad, te brzi povratak kućama.

A onda smo se nakon 10 godina vratili pobjedama u prvim utakmicama, na Euru 2008. u prvoj utakmici Slaven Bilić i njegovi dečki srušili su Austriju 1:0, samopuzdanje je naraslo “do Marsa”, kleknuli su onda i Nijemci (2:1) i Poljaci (1:0). Bili smo u četvrtfinalu. A Turske se sad ne želimo sjećati.