Negdje početkom dvijetisućitih globalizam je učinio svoje: Amerikancima je njihovo tržište postalo premalo, a možda i igralište predosadno, pa su krenuli 'preko bare’. Otok se, jasno, činio idealnom destinacijom, zbog suradnje, jezika, ali i činjenice da su na Otok već banuli Rusi, Egipćani...
Premda im nogomet kao sport i nije bio prepoznat, ovdje se, jasno, radilo o proširenju biznisa, ali i igranja velikom svotom novca.
Danas, desetak godina kasnije, ocjena takvih ulaganja je - pozitivna. Američki je novac, naime, opravdan brojnim trofejima, u najmanju ruku korektnim rezultatima koji su preuzete klubove održali na identičnoj razini, ili ih čak dizali za oktavu više. Premda je bilo silnog rogoborenja kontra američkih vlasnika u Premiershipu, najviše od strane navijača Uniteda (većina još niti dan-danas nije prihvatili Glazere) te Liverpoola (protiv bivših vlasnika Hicksa i Gilleta), neosporiva je činjenica da američki kapital nije postao mrtav. Godine 2009. i 2010. United je, primjerice, prolazio horor, jer su dugovanja rasla, a klubu je prijetio raspad. Ipak, Glazeri su uspjeli konsolidirati stanje te sada, iako je u 2012. i dalje imao preko 400 milijuna eura duga, klub iz godine u godinu bilježi prihod koji garantira izlazak iz dubioza. Ujedno, klubovi su odavno privatizirani, stoga je borba protiv inputa velike količine kapitala u sve pore kluba jednostavno bila romantičarska i utopistička.
- Vaša ljubav prema klubu je enormna, ali morate shvatiti da su Glazeri najbolje što se dogodilo Unitedu. S njima ovaj klub ide prema naprijed i izrasta u kontinuirano moćnu gomilicu svjetskog nogometa. A to je ono što svi mi koji obožavamo United želimo - objasnio je svojedobno navijačima sa žuto-zelenim kapama na glavi (znak protesta prema Glazerima), veliki Sir Alex Ferguson.
Fanovi Liverpoola i danas će Hicksa i Gilleta nazivati smećem jer su natukli ogromne dugove, međutim, dolaskom Henryja, stvar se dijametralno promijenila; Kop više ne negoduje, iako će klubu trebati još barem nekoliko godina stvaranja momčadi da se vrati u borbu za prestižne nagrade.
Stan Kroenke nije imao problema u Arsenalu, dojam je da je njegov gromobran bio i ostao Arsene Wenger, omiljeni menadžer kojem navijači ipak teško opraštaju činjenicu da osim talentiranih tinejdžera kupi i određenu megazvijezdu s kojom bi se potukao za naslov. No to je Wenger, ne Kroenke. Randy Lerner (Aston Villa) i Ellis Short (Sunderland) mirnodopski pak vladaju svojim sredinama...
- Engleski navijači moraju se naviknuti da je ulazak kapitala neminovan. Ako ga neće imati britanski ulagači, svoj interes pronaći će strani. I mi puritanci, koji sanjarimo o čistom engleskom najdražem proizvodu, jednostavno ne možemo ništa. Novac, naime, nema državljanstvo... - održao je prije 15-ak godina istinit govor David Bernstein, današnji predsjednik Engleskog saveza.
Van Otoka, zasad jedini američki privatiziran klub u Ligama petice je Roma, koju je kupio Thomas di Benedetto i uz tihu, ali prisutnu poptoru navijača, koji su se teško mirili po odlasku obitelji Sensi, stvara momčad koja bi trebala vratiti Vučicu na vrh Italije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....