Naučili pjevati himnu, a zaboravili igrati nogomet: 'Mihajloviću, bruko Srbije'

Možda Siniša Mihajlović misli ozbiljno, a možda se i šali. Naime, poslije krajnje razočaravajućeg poraza u Skoplju ispalio je naoko rezonski:

- Situacija je teška, ne i bezizlazna. Odigrana su tek četiri kvalifikacijska kola, slijedi još šest. Imamo četiri boda, ali se ne predajemon iako za Belgijancima i Hrvatima zaostajemo šest koraka. I ja i moji igrači ostajemo optimisti; zašto u sljedećoj utakmici ne bismo pobijedili Hrvatsku!?

Igra se 22. ožujka u Zagrebu. Četiri dana kasnije Srbi dočekuju Škote, a 7. lipnja nastupaju u Belgiji...

- Znamo što moramo: reprizirati 90 minuta iz furioznog susreta s Velšanima te prvi sat iz derbija s Belgijancima!

Lako je to reći. Kako učiniti? Srbijanski mediji trešte: 'Mihajloviću, sramoto i bruko Srbije!’ , 'Apokalipsa!’, 'Crni utorak našeg nogometa!’, 'Blamaža kraj Vardara!’, 'Raspad!’, 'Orlovi blijedi i bijedni!’...

Sigurno izbornik ni u najgorim noćnim morama nije nazirao ovakav rasplet. Obeshrabrujuću 'tricu’ od Crvenih vragova, koja je selekciju potpuno uzdrmala pa je skopski pad čak i normalan. Pogotovo kad se razmotre sve okolnosti. Neželjene i nesimpatične relacije koje je nametnuo upravo izbornik.

Mihajlović je bahato počeo trenirati strogoću na najistaknutijim igračima. Premda sportska javnost jednodušno zaključuje da je najveća odgovornost, analogno tome i krivnja, njegova, šef se okomio na zvučna premijerligaška prezimena Ivanovića i Kolarova. Najblaže rečeno, bilo je to drsko. A to kako je Branislava (Chelsea) i Aleksandra (Manchester City) tretirao u makedonskoj metropoli posebno bode oči: kapetana Ivanovića strpao je u pričuvu, navodno poslije žustre svađe temeljem koje su BG-novinari insinuirali kako branič više ne želi igrati za reprezentaciju dok je za kormilom Siniša, no to se ispostavilo netočnim: preksinoć je stoički sjedio na klupi, bodreći kolege. Napose Tomovića koji ga je zamijenio na desnom boku, skrivio kazneni udarac za bolni krah i vlastito isključenje. Onda je bez ikakvih reakcija ušao umjesto Tadića. A kako mu je bilo, zna samo on...

Smiješno je, banalno, bizarno, svakako i bezobrazno, Kolarovu uzeti 'jedanaesticu’ i tutnuti 'trojku’. Kao, ti si običan bek, a ne vrhunsko krilo kakvo sam bio ja. Što je izbornik time htio postići?

- Ne može za sve kriv biti samo Ivanović - branio je Kolarov suigrača od kojeg je preuzeo vrpcu.

A taj Tomović, krivac u delikatnim uvjetima, mukotrpno proživljava istinu da se sve slomilo na njemu, pitajući sebe i druge 'Zaslužujem li poziv...?’

Pita li se Mihajlović zaslužuje li reprezentaciju i 20 tisuća eura mjesečno? Možda žali što se upustio u totalno pomlađivanje dajući šansu čak sedmorici 21-godišnjaka i mlađih (Markoviću je 18)? Zašto se odrekao iskusnog stopera Subotića, standardnog u njemačkom prvaku Borussiji Dortmund, peče li ga savjest što ne mari za Pantelića i Žigića dok njegovi jalovi napadači u tri od četiri kvalifikacijska sraza nisu ugurali niti jedan pogodak?

Hoće li se izvlačiti na slomljenu ključnu kost prvog vratara Stojkovića? Kako to da Sulejmanija drži u rezervi makar priča da mu treba? Je li uistinu morao otpustiti Ljajića zato što baš nije maher u pjevanju himne?

Računao je da će ovaj ciklus oslikati njegovo nadmetanje s 'najdražim neprijateljem’ Igorom Štimcem, koji mu se post-festum može i smije obrecnuti svisoka. Za razliku od Hrvatske, Srbija nema ni momčad, ni igru, ni rezultat. Shvaćaju to i tamošnje navijačke mase, frustrirane u nemoći.

.