Jutro poslije velikog derbija nije bilo previše razočaranja na Rujevici. Barem to nije pokazivao trener Rijeke, Goran Tomić, iako se može propitivati je li njegova momčad, nakon vodstva 3:0 protiv Dinama, osvojila bod, ili je, pak, izgubila dva...
- Može se to ocjenjivati i s jedne i s druge strane, ali ovaj remi treba apsolvirati, pospremiti ga u ladicu i – idemo dalje! Nogomet je takav, nudi svakakve scenarije i ne prihvati li se to, čovjek može završiti u ludnici. Emocije su isprepletene, znamo li da smo vodili 3:0, jasno je da se javlja razočaranje. Ali, nakon prospavane noći, kad shvatimo da smo igrali protiv Dinama i ostali smo neporaženi, onda nema razočaranja, može samo isplivati gorčina što nismo sačuvali veliku rezultatsku prednost – rekao je Tomić.
Na Rujevici smo vidjeli praktički dvije različite utakmice u ta dva poluvremena – u prvom ste briljirali, ali u drugom se Dinamo probudio i stvorio pritisak...
- Apsolutno ste u pravu. Prvih 45 minuta bilo je naše savršenstvo, držali smo se svih planova do najmanje potankosti, suzili smo gostima prostor, naše su linije funkcionirale besprijekorno, sveli smo jaki Dinamo na jedan udarac iz daljine! A u napadu smo bili opasni, stvarali smo šanse, postigli tri pogotka, ma odigrali smo vrhunsko poluvrijeme – kaže Tomić i nastavlja:
- Općenito gledajući, odigrali smo na visokoj razini svih 90 minuta. Jer, iako nam je Dinamo zabio tri pogotka, dva su bila iz kaznenih udaraca, a Zagrepčani su stvorili još samo jednu priliku. A prvi kazneni udarac, koji je praktički vratio „dinamovce” u igru, nije bio plod nekakve šanse, nego isključivo naše dekoncentracije u bezopasnoj situaciji po Zlomislića! Naivno smo primili taj prvi gol, koji je usmjerio daljnja zbivanja. Potom je, kako to obično biva, vrlo brzo primljen i drugi pogodak, opet iz kaznenoga udarca, pa je normalno da je Dinamo poslije tog drugog gola dobio dodatnu energiju, moral mu je poskočio, a nama je „dogorjelo do noktiju”. To su normalne situacije u nogometu, psihološka se prednost preselila na stranu Zagrepčana, znali su to iskoristiti.
Imate li zamjerki na dosuđene kaznene udarce?
- Ne, nemam. Ma ne želim uopće komentirati te situacije, općenito ne volim govoriti o suđenju.
Vučkićeva je nespretna reakcija i prekršaj na Šutalu, eto, okrenuo utakmicu. Usput, Ćiro Blažević upravo zbog sličnih situacija nije volio vidjeti svoje napadače u svom 16-ercu...
- Ha, ha, ha... I očito je bio u pravu, potvrdilo se to i u subotu! Slažem se s njim, bio sam napadač, pa znam da su reakcije napadački orijentiranih igrača posve drukčije od reakcija obrambenih nogometaša. I da nije bilo te neopreznosti, siguran sam da bismo utakmicu mirno priveli kraju, neokrznuti... Međutim, nakon svega jednostavno moram biti ponosan na sve svoje igrače, jer ono što su odigrali u prvih 45 minuta bilo je na granici savršenstva. Ne sjećam se kad je netko tako limitirao Dinamo.
A jeste li možda mogli povući neki potez u nastavku da spriječite Dinamov povratak? Prvu ste izmjenu napravili tek u 66. minuti, nakon Dinamova drugoga gola...
- Uveo sam Abassa da dobijemo još više dubine, potom i Čerina da osnažimo sredinu terena. No, nismo izdržali. Nakon ovakvog raspleta, jasno je da možemo o svemu razgovarati, je li se moglo ovo, ili ono... Ali, način na koji smo primili pogotke nije bio plod naših taktičkih pogrešaka, nego dekoncentracije. Međutim, igrali smo protiv Dinama, ne protiv bilo koga, nego protiv hrvatskog prvaka. I teško je bilo očekivati da ćemo u istom ritmu izdržati cijelu utakmicu.
Ovo je apsolutno bila drukčija „trica” od onih koje ste primali u Velikoj Gorici i u Puli. Ali, poveznica je u spoznaji da ste golove, posebno u Puli, primali nakon opuštanja, dakle zbog manjka koncentracije. Primjerice, u Puli ste vodili 5:1, pa ste olako primili dva pogotka. To opuštanje i razmišljanje „gotovo je”, nakon visokog vodstva, pomalo „uđe u krv” igračima...
- Naravno, uvijek postoji ta opasnost i zato na svakoj utakmici od igrača inzistiram da budu jednako koncentrirani od prve do zadnje minute. Na tome, očito je, još moramo raditi...
Zanimljivu je izjavu nakon utakmice dao Velkovski, rekavši kako vam „nedostaje ovakvih utakmica na najvišoj razini”...
- Ima i u tome nešto, moguće je da je tako. Uostalom, Dinamo ima znatno više iskustva od nas u takvim utakmicama, posebno na međunarodnoj sceni. Mi smo, ipak, momčad u stvaranju, još se tražimo i ovo nam je dobra škola. A s druge, pak, strane, moramo biti ponosni na naše dvije utakmice sa Zagrepčanima. Jer, primio je Dinamo dosad ukupno devet pogodaka, od toga smo mu mi zabili čak šest!
A kako ste doživjeli utakmicu kroz prizmu derbija Prve HNL?
- Bio je to istinski spektakl! Najviše su, dakako, uživali neutralni pristelice nogometa, bilo je svega, atraktivnih pogodaka, čvrstine, agresije, dinamike, bio je to pravi derbi na ponos hrvatskog nogometa! Nama je ovaj remi ipak udahnuo veliko samopouzdanje, jer smo vidjeli da možemo igrati baš protiv svakoga.
Hoće li Rijeka do kraja prvenstva biti najopasniji i najveći suparnik Dinamu u borbi za naslov?
- Uh, prerano je za takve prognoze i kalkulacije. Idemo utakmicu po utakmicu, ovako moramo nastaviti, ali i skupljati iskustvo. Jer, ovaj je dvoboj s Dinamom pokazao da pod rezultatskim pritiskom još ne djelujemo kao zrela momčad, očito je da nam treba još vremena za sazrijevanje, kako bismo ovakve utakmice priveli kraju na drukčiji način. Pa makar s druge strane bio i ovako jaki Dinamo. Jer, 3:0 je ipak bila golema prednost.
Je li vam prvo poluvrijeme protiv Dinama bilo najbolje otkad ste trener Rijeke?
- Svakako. A kad uzmemo u obzir protiv koga smo igrali, onda mi je to, kao treneru, općenito bilo najbolje poluvrijeme u Prvoj HNL! U rangu s drugim poluvremenom na klupi Lokomotive protiv Hajduka, kad smo 1:2 preokrenuli u Kranjčevićevoj u 3:2 za nas!
Što ste rekli igračima u poluvremenu?
- Da nastave igrati kao da je 0:0, da se ne smijemo povući i da nastavimo u istom ritmu. Igrači su to također jedan drugome govorili, prije nego sam ušao u svlačionicu čuo sam njihove razgovore. Nije, dakle, sigurno bilo nekakvog svjesnog opuštanja, nego smo podlegli Dinamovu pritisku, kojem svakako treba čestitati na iskazanom visokom moralu i nesalomljivom karakteru.
A što ste govorili u svlačionici nakon utakmice?
- Ništa posebno. Rekao sam dečkima da dignu glavu gore, da moraju biti ponosni na sjajno odigrano prvo poluvrijeme, te da na tome moramo graditi našu budućnost. Idemo dalje, nema spuštanja glava – rekao je Tomić i na kraju uz osmijeh dodao:
- Da mi je samo znati što je ondašnji trener Milana Carlo Ancelotti rekao svojim igračima nakon što su 2005. godine u finalu Lige prvaka u Istanbulu u drugom poluvremenu ispustili 3:0 vodstvo i potom izgubili nakon izvođenja 11-eraca! Odmah sam se poslije derbija s Dinamom sjetio te utakmice...