S druge strane stola sjedio je čovjek iz čije je svake rečenice zračilo samopouzdanje i zadovoljstvo. Kao i velika energija. Lako je stoga odmah bilo zaključiti da Nenad Bjelica (49) uživa u Osijeku. Vozeći se prema Rovinju - gdje je Osijek na pripremama - razmišljao sam da bih ga mogao zateći umornog. Dva treninga dnevno, između stalni razgovori o mogućim pojačanjima, o igračima koji bi trebali otići. Koliko za one prve platiti, za koliko druge pustiti da odu? Bjelica je sam izabrao da želi biti i trener i sportski direktor, pa i stručnjak koji će vući presudne poteze i za krucijalne odluke vezane uz B momčad, te za Osijekovu Akademiju. Pa kad na to dodate još i hrpu tekućih dnevnih poslova neupitan pritisak koji se je i sam Bjelica nametnuo došavši u Gradski vrt, logično je računati da ćete raditi intervju s trenerom koji nema vremena i koji je pod stresom. A samopouzdani Bjelica doista je bio vrlo opušten i srdačan...
Vaganje novca
Razgovarali smo dugo, uglavnom o Osijeku. Planovi su golemi, vizija europska, baš kao i mogućnosti. Bjelica kao šef nogometnog sektora i trener momčadi apsolutno ima sve ovlasti i nikome ne mora objašnjavati svoje poteze. Dakako, budžeti su očito dovoljno dobri, ali su i jasno definirani, kao i odgovornost koja je na njegovim leđima. Stoga Bjelica pažljivo važe svaku kunu koju mora potrošiti, jer zna da ako danas potroši više nego što treba, da će mu taj novac nedostajati sutra u nekoj važnoj situaciji.
Dugo godina kao novinar pratim hrvatske klubove, bio sam privilegiran sjediti s brojnim trenerima i stručnjacima, ali nikad se prije nisam susreo s takvim načinom rada. Osijekov predsjednik Lőrinc Mészáros pronašao je u Bjelici čovjeka u čiji rad vjeruje i dao mu u ruke ključeve kompletnog kluba. I kako stvari za sada stoje, Mađar je povukao sjajan potez...
Umor i pritisak
Gospodine Bjelica, koliko je današnji Osijek drugačiji od Osijeka kojeg ste zatekli početkom rujna?
- Igrači su uglavnom isti, s pet promjena, igrača koje smo doveli. Rezultatski se vidi velika promjena, kao i napredak momčadi na terenu. Međutim, unutar kluba i oko kluba vide se velike promjene i veliki iskorak, jer navijači ponovno vjeruju ovom Osijeku. Stvorili smo u gradu odličnu atmosferu, osjećamo podršku koju uživa kako momčad, tako i klub. Baš je šteta što nas je korona spriječila da na samim utakmicama uživamo zajedno s navijačima, koji su željni pobjeda i dobrih utakmica. Promijenio se u tih nekoliko mjeseci i gard momčadi, njezin mentalitet, što se jasno vidi u prezentacijama.
To je svakako na tragu ambicija koje ste istaknuli preuzimajući momčad?
- Od prvog dana rekli smo da nas prosjek ne zanima, premirana je samo izvrsnost, samo prvo mjesto i trofeji. Ni drugo mjesto za nas nije opcija. Momčad je to spremno prihvatila, iz dana u dan gradimo taj pobjednički mentalitet. Kroz svaki trening to osjetim, u svakoj vježbi, inzistiram da se vidi ta želja za pobjedom. To je proces koji se ne stvara klikom, nego godinama. Svi znamo koji su klubovi veliki i koje su nacije velike. Svi oni su pobjednički mentalitet zidali desetljećima i kad postaneš dio njih, znaš što se od tebe očekuje i kako se moraš postaviti. I naši igrači više nisu sretni bez pobjeda, to je zapravo najveća promjena. To se vidi u svakoj utakmici. Posebno u onim kako ih volimo nazvati “malim” utakmicama. U njima smo ozbiljni, disciplinirani i odlučni, u njima govorom tijela dajemo suparnicima do znanja da smo došli pobijediti.
U posljednjih nekoliko jesenskih momčad je ipak pala u izvedbama, prije svega energetski. Zašto?
- Dva segmenta su u pitanju. Umor i pritisak. Znate, momčad ima jednu vrstu pritiska dok juri prema vrhu, a potpuno je drugačije kad zasjednete na vrh. Tada više niste lovac nego lovina. To se i nama dogodilo, a na to moji igrači nisu navikli. Dogodilo se to Osijeku i proljetos. Sjetite se kako je momčad igrala dok se napokon nije domogla drugog mjesta. A kad se domogla uslijedio je pad. Dinamovim igračima normalno je biti prvi, ali našima nije, oni se na to moraju naviknuti.
Spomenuli ste i umor?
- Imali smo jako puno nedaća, imali su ih svi klubovi, ali jedino smo mi i Varaždin odigrali sve prvenstvene utakmice, a od naših 27 igrača njih 24 je preboljelo koronu. Imali smo uoči nekih utakmica i po sedam pozitivnih, ali smo igrali utakmice, nismo tražili alibije niti se žalili zbog takvih okolnosti. K tome, vraćali smo igrače na treninge tri dana nakon što bi preboljeli koronu, što isto baš nije normalno, ali nismo imali izbora. Fizički pad takvih igrača bio je logičan. U zadnjim utakmicama stoga smo teško pobjeđivali, ili nismo pobjeđivali u nekim utakmicama u kojima se to možda očekivalo. No, momčad je pokazala veliki karakter, te je izvukla jesen na jako dobar način. Ponosan sam na naša jesenska ostvarenja.
Izuzmemo li Miereza nekako smo dojma da i pojačanja nisu bila na očekivanoj razini?
- Pojačanja smo također jako brzo uključivali u utakmice, praktički čim bi došli, a znali smo da nisu bili do kraja spremni. Međutim, trebaš ih, jer oni spremniji su pozitivni na korona testu. Sve to se moralo osjetiti u igrama tih prinova. Bohar nikad prije nije igrao za reprezentaciju, a tijekom jeseni imao je osam utakmica u Ligi nacija. Velika su to pražnjenja za igrača, posebno kad tek osjetiš radost igranja za reprezentaciju. Pa dodajte na to putovanja, te posebne režime zbog pandemije. Bohar je iskusan igrač, ali nije navikao na takve stvari u karijeri, treba mu vremena da se adaptira.
Ukidamo B momčad
Vidimo da se odlično nosite s ovlastima koje vam je klub dao?
- Ovlasti su radost, izazov i opterećenje. No, što imam više odgovornosti, to mi je lakše i bolje. Znam da imam posla sa samim sobom. Imam po pitanju skautiranja igrača sjajne suradnike u Kuleševiću, Smoji i Vuici. Imamo dobar kadar u Akademiji, puno komuniciramo, tražimo rješenja, a odluke su moje. Jako sam zadovoljan kako radimo, ljudi su posvećeni poslu. U početku je bilo puno toga za napraviti, a moraš istovremeno stvarati i momčad i rezultate. Bilo je teško, ali sad je već puno toga posloženo kako smo htjeli i sad je lakše. Našu B momčad želimo podmladiti, imamo u njoj igrače s 22 godine, to je previše. Igrač Osijeka koji izađe iz juniora mora u dvije godine pokazati je li za prvu momčad ili nije. Ako to nije napraviti iskorak kod nas, bolje je da ode, pa će možda u nekoj drugoj sredini isplivati. Imamo na posudbi 28 igrača, dosta smo ugovora već raskinuli. No, da zaključim ovu temu, radim u svom klubu, u svom gradu, okružen s kvalitetnim suradnicima i posao mi nije težak. Dapače, uživam u njemu.
Jeste li za to da Osijek ima momčad u Drugoj ligi?
- Razmišljamo da je ugasimo s vremenom, ali vidjet ćemo kad. Prije tog morali bismo pronaći partnera u regiji, gdje bismo preusmjerili naše nadarene igrače koji još nisu za prvu momčad. No, to neće biti samo moja odluka, sjest ćemo, jako ozbiljno razmotriti sve okolnosti i odlučiti. No, recimo da je moja vizija da nam B momčad ne treba.