Mariano Šubić iz Osijeka obolio je prije tri godine od limfoblastične leukemije. Bio je to šok za njegovu obitelj koja se preko noći našla u situaciji kakva se nikome ne može poželjeli. Znali su da je pred njima dugo i mukotrpno liječenje, koje je zahtijevalo odlazak u Zagreb, a to, uz brigu za ozdravljenje djeteta, znači i dodatne velike financijske troškove, među ostalim i za smještaj za vrijeme njegova liječenja u KBC-u Rebro.
No, zahvaljujući Udruzi roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti "Moje dijete" Osijek i Gradu Zagrebu, obitelj Šubić, kao i roditelji još stotinjak obitelji djece oboljele od malignih bolesti, 13 su godina imali primjeren smještaj u četverosobnom stanu koji im je Grad Zagreb dodijelio na korištenje. Imaju ga još, ali uskoro bi s Gradom trebali obnoviti ugovor, kojim bi se, kao i prema svim dosadašnjim ugovorima, obvezali na održavanje i opremanje stana, plaćanje režijskih troškova...
No, pandemija koronavirusa jako je utjecala i na njihove projekte pa ove godine nisu uspjeli realizirati nijedan i sada su se našli pred zidom.
Apel zajednici
- Dosad je Udruga vlastitim zalaganjem i sredstvima donatora uspjela redovito podmirivati sve troškove vezane za održivost stana. Međutim, ove godine zbog okolnosti prouzročenih koronavirusom nismo realizirali ni jedan od predviđenih projekata te je sada novac za održavanje stana moguće osigurati samo uz donacije.
Došli smo u situaciju kada se postavlja problem upravo održivosti stana, zbog nemogućnosti plaćanja režija i drugih obaveza. Mi svakako planiramo s Gradom Zagrebom obnoviti ugovor, ali kako bismo uspjeli i dalje održavati stan i pomagati našim članovima, potrebna nam je pomoć šire društvene zajednice - rekla je Jadranka Lesar, dopredsjednica Udruge "Moje dijete".
Koliko im je taj stan važan, potvrđuje i Marianov otac Tomislav, koji je prvih osam mjeseci liječenja svoga sina proveo u Zagrebu.
Spas za Šubiće
- Prvih, nešto više od mjesec dana, bio sam kod sestrične, ali kada je Mariano ušao u fazu liječenja, u kojoj je na nekoliko dana bio otpuštan iz bolnice, morali smo naći zamjenski smještaj, jer je zbog svog stanja morao biti što manje u kontaktu s ljudima koji odlaze na posao, u školu, dakle, u svojevrsnoj izolaciji. No, nitko nam nije htio iznajmiti stan kada sam rekao zašto nam i na koliko treba.
Bio sam očajan, četiri dana čak smo prespavali u Župnom uredu na Rebru, a onda smo čuli za stan udruge ''Moje dijete''. To je bio spas za nas - kaže Tomislav Šubić i dodaje:
- Vjerujte mi, nikakav novac ne može nadoknaditi činjenicu da se imaš gdje smjestiti i tamo biti dok god traje liječenje djeteta.