NESTAO JE S NOGOMETNE KARTE HRVATSKE, ALI NAVIJAČI GA NISU ZABORAVILI 'Srce me boli kada vidim kakve prilike Hajduk propušta'

Marino Biliškov već pet godina uživa u igračkoj mirovini, ali mnogi se dobro sjećaju 42-godišnjeg Splićanina koji nogomet danas prakticira samo kroz futsal druženja s veteranima. Kako se ne bi sjećali Biliškova kada je markantni, 195 centimetara visoki stoper s Hajdukom igrao sezonu infarktne završnice u proljeće 1999., a potom 13 sezona proveo u Njemačkoj, od čega je šest bio igrač Wolfsburga.

Rebić je sazrio

Zato smo priču s Marinom Biliškovom i otvorili s vrućom bundesligaškom temom. Jedan od velikana je na rubu ponora, tko pada u drugu Bundesligu. Wolfsburg ili HSV?

- Hamburg je trenutno u boljoj formi, ali dva boda viška je na strani Wolfsburga. Ostat će Vukovi u ligi, ali problemi su im slični kao i kod HSV-a i Kölna. Stabilan klub s jakom podrškom publike, ali pogrešnom politikom razvoja. Tu jednostavno nema drugog odgovora. Jer, sve tri momčadi njemačkih velikana imaju kvalitetu, ali očito nemaju odgovarajuću razinu upravljanja - objasnit će Biliškov bez okolišanja.

Godine provedene u Njemačkoj daju Biliškovu kredibilitet komentara svih zbivanja u Bundeligi, čak i pojedinačnih ostvarenja. Zanimljive su, nadasve oprečne sudbine hrvatskih igrača u Njemačkoj. Primjerice, Ante Rebić vratio se u život kroz igre u Eintrachtu, a drugi Vatreni, Marko Pjaca, teško se nameće u Schalkeu.

Bongarts/Getty Images

- Rebić i Pjaca dvije su sasvim oprečne priče u temelju. Rebić je u Eintrachtu sazrio kao igrač i čovjek. Kada sam ga vidio na splitskom turniru “4 kafića” pitao sam ga “koliko ti je godina”. Odgovorio je 23. Rekao sam mu “koliko ćeš ti još napredovati”. S druge strane, Pjaca je u Schalke došao u statusu posuđenog igrača. U startu se nalazi u neravnopravnoj poziciji, jer klub koji se bori za visoki plasman, a ima kvalitetan kadar, forsira svoje igrače.

Nijemci vole Hrvate

Ovog proljeća ponovno se budi interes Nijemaca za hrvatske igrače. Sosa ide u Stuttgart, dvije su ponude na stolu za Šempera, zanimljiv je i Livaković.

- Nijemci vole hrvatske igrače, nažalost, sve nas je manje u Bundesligi. Prije nas je bilo puno više.

Dva su i trenera u Budnesligi, a glavna priča je Niko Kovač, od ovoga ljeta trener Bayerna.

- Čovjek koji nasljeđuje stolac gdje su sjedili Jupp Heynckes i Carlo Ancelotti. Treba li nešto dodati? Njegov je prelazak u Bayern za nekog možda senzacija, ali to je dio politike velikog kluba. Vratili su u klub Salihamidžića, Elbera, od ljeta i Kovača. Ali, za povratak u Bayern Niko se izborio radom i rezultatom, zato je njegov angažman senzacionalni uspjeh, ali nije iznenađenje s obzirom na sve što je napravio s Eintrachtom. Veliki klub je vratio na stazu uspjeha i slave, igraju finale Kupa, a to je golemi iskorak.

Drugi hrvatski trener je u Greuther Fürthu, u drugoj ligi. Damir Burić i Marino Biliškov odlično se poznaju.

- Kada se sjetim kako se Hajduk lagano riješio takvog trenera i čovjeka, baš mi muka dođe. Ni danas mi to nije jasno zašto i zbog čega. Burić je bio odličan trener za rad s mladim igračima, a to je ono što Hajduku primarno treba. Uvjeren sam da će Fürth ostati u ligi, ali bez obzira što će se dogoditi, Burić je stabilan. Ima maksimalnu podršku klupskog vodstva. Znam da mu nije lako, jer Fürth je klub koji primarno razvija igrače. Jednom je Fürth bio u prvoj ligi, ali nije igranje u elitnom razredu njihov primarni interes. Razvoj igrača, odličan skauting, to su njihovi interesi - kaže Biliškov uz naglasak:

- Ne znam kako u Hajduku nisu prepoznali Burića kao pravog trenera za splitske Bijele. Radio je godinama u Njemačkoj, školovao se u nekoliko klubova. Imao je sve reference da prenese znanje i iskustvo na Bijele.

I tu dolazimo do onog dijela kojeg će Marino ocijeniti isključivo emotivnom kategorijom - Hajduk.

- Sve priče o nogometu su jedno, a Hajduk nešto sasvim drugo. Hajduk je klub koji mi je pružio priliku u najvažnijem trenutku, Hajduku sam zahvalan na igračkoj karijeru koju sam napravio.

Kakav je pogled na Hajduk s distance, pogleda sa strane, a ne iznutra?

- Vidim puno igrača koji su odlično plaćeni i pružaju svoj maksimum, ali, nažalost, taj maksimum nije adekvatan ambicijama Hajduka. Da se razumijemo, ne zamjeram ja ništa igračima. Uzmimo naprimjer Saida. Pruža koliko zna i može, ali nije on problem. Pitanje je tko je Saida doveo u Hajduk i zašto sad očekujemo da će napraviti velike stvari kada nije taj kapacitet.

Limitirani stranci

Jasno je tko je doveo igrače, sportski direktor Mario Branco zadužen je za stručnu politiku.

- Previše je stranaca limitirane kvalitete u Hajduku. Dugo sam bio u statusu stranca, ukupno 14 godina sam proveo u inozemstvu. Znam kako se ulazi u momčad kao stranac. Uvijek sam morao biti 30 do 40 % bolji na treningu od domaćeg igrača da bih u nedjelju zaslužio mjesto u momčadi. I nikada pritom nisam komentirao klupske poteze. Imao sam isključivo teren za dokazivanje. Ali, promijenila su se vremena i ljudi.

Zato danas može komentirati poteze klupskog rukovodstva, primarno segment struke.

- Financijski Hajduk stoji jako dobro, dapače puno bolje nego proteklih godina. Međutim, Hajduk već dvije godine nema sportskog direktora! Da, dobro ste čuli. Nema. Kako je skautirao igrače koji su došli na Poljud, koliko je razgovora s igračima obavio, koliko je treninga pogledao, kako je formirao omladinsku školu? Sve su to legitimna pitanja. Ne može mi nitko reći da nema bivših igrača Hajduka koji su karakterni ljudi i treneri spremni raditi u klubu. Jedan Hrvoje Vejić, nekoć kapetan Hajduka, danas radi u omladinskoj školi Adriatica, za njega nema mjesta na Poljudu. Pa kako, pitam se često. Ne valja Burić, za ljude poput Vejića nema mjesta... Ne, ne mogu shvatiti takva razmišljanja... Uz to, moram reći nešto o kompetencijama rukovođenja Nadzornog odbora, ljudi koji su krojači Hajdukove sudbine, te odabira čelnih ljudi koji trenutno vode ili su vodili klub. Iako nije moja domena, oni imaju veliki utjecaj što u konačnici i dovodi do središta Hajdukove problematike, a odgovornosti nigdje.

Javno prozivaju navijače, a oni pružaju najveću podršku i ljubav koju pokazuju iz utakmice u utakmicu.

Logičnim se za kraj nameće pitanje, jeste li razmišljali o angažmanu u Hajduku

- Pojedinac ne može sam, to je zlatno pravilo. U Hajduk mogu doći jedino s grupom ljudi, ali pritom je jasno da povratak neću obaviti preko medija. Uostalom, kada ste od mene vidjeli ili čuli izjave da bih se trebao vratiti na Poljud. Bio bih najsretniji kada bi se netko poput Slavena Bilića vratio u Hajduk i okrenuo situaciju. Srce me boli kada vidim kakve prilike Hajduk propušta i koliko su istinski hajdukovci daleko od kluba. Emocije fali, a interesa je previše.