Obitelj i prijatelji uz nogometnu Hrvatsku u Žminju su se oprostili od Alena Pamića

Kad neka mlada osoba napusti ovaj svijet on bi trebao na trenutak stati! Tako se govori u teškim trenucima opraštanja od ljudi koji su prerano otišli od nas, a tako je ustvari i bilo u sparno nedjeljno poslije podne u srcu Istre, u malom gradiću Žminju. Kao da je svijet na trenutak stao, impresivan skup ljudi, sa svih strana Hrvatske a i izvan nje, u još dojmljivijoj tišini i sućuti stisli su se uz obitelj Pamić koja se ovog tužnog dana, pretužnog dana, okupila pored lijesa svog Alena. No, Alen je bio sin, unuk, brat, rođak, ali bio je Alen i prijatelj, dobričina, duša od momka zbog koje je tisuće ljudi došlo u Žminj da bi se vrlo decentan način simbolično stisla uz obitelj i oprostila od mladog nogometaša.

Uz prigodnu riječ svećenika, molitvu, a bez suvišnih rečenica i ispraznih govora, samo uz puno, puno žalosti, otišao je Alen na bolji svijet. Ispratili su ga svi njemu najvažniji ljudi, kojima će najviše nedostajati. A u Žminj su stigli predstavnici nogometne Hrvatske, od kojih izdvajamo delagaciju HNS-a na čelu sa Miroslavom Uljanom i Zorkom Srebrićem, predstavnike svih klubova u kojima je igrao Alen, Žminja, Karlovca, Rijeke, Istra 1961, stigli su i brojni dinamovci, uz Zorana Mamića i Krunoslava Jurčića sadašnji suigrači Zvonka Pamića, Joe Šimunić, mladi Halilović, bio je tu i Dejan Lovren, Igor Cvitanović, predstavnici Zadra, Inter Zaprešića, Hr. dragovoljca, naravno vrlo brojna delegacija HNK Rijeka sa trenerima, djelatnicima bivšim i sadašnjim igračima s Kantride, dakako navijači Demoni i brojni drugi iz cijele Istre, župan Valter Flego, gradonačelnik Boris Miletić, puno još poznatih i manje poznatih ljudi, brojna mlada lica, brojni oni koji su dio okruženja brojne obitelji Pamić ...

Alen Pamić sahranjen je na groblju u Žminju i na lijesu je položeno nekoliko dresova, Istre 1961, Rijeke, Karlovca, a i brat Zvonko postavio je svoj dres iz Dinama. Dok je obitelj zagrljena stajala pokraj Alenovog posljednjeg počivališta Igor Pamić čvrsto je zagrlio svog najmlađeg sina Tonija, koji nije mogao suspregnuti suze, noseći ponosno i posljednji Alenov dres, Istre 1961, sa brojem 19...

Odmah nakon sahrane dok se skup u tišini kretao prema Alenovoj grobnici ne bi li mu uputili posljednji pozdrav, obitelj je krenula u obližnje Pamiće. Tamo je Igor Pamić pozvao kompletnu momčad i stručni stožer, da se zajedno osvježe i na trenutak priberu od šoka kojeg su svi skupa doživjeli. Nakon toga, po želji trenera Pamića, svi su zajedno, uključujući njega, krenuli prema Rogli, gdje će Zeleno-žuti s novim teretom na leđima, nastaviti sa pripremama za novu sezonu. Svi su zajedno ušli u autobus, sjeli u tišini s mislima na svog prijatelja Alena, kao što je rijeka ljudi odlazeći iz Žminja u mislima zasigurno imala Alena Pamića. U nedjelju je zbog tog dobrog momka i sjajnog igrača Žminj doista bio glavni grad nogometne Hrvatske. Počivaj u miru dragi naš Alene ...