Dinamo je ove sezone stvoren za zanimljive, neobične događaje. Recimo, u Maksimiru bi bez problema mogli napisati neku knjigu pod nazivom “Od trnja do zvijezda”, pa onda u nju ubacivati odvojene pričice za neke igrače.

Prije nekog vremena iz trnja je izašao Marin Leovac koji je već bio praktički prekrižen, a ukazao se ubrzo i - Komnen Andrić (26). Srpski napadač je posebno interesantan jer zahvaljujući njemu Modri su možda izbjegli šokantne poraze. Nemojte zaboraviti, Andrić je na Rujevici zabio za onih 3:3 i poravnanje u smiraju utakmice, a u Bijelom Brdu, nakon što je BSK poveo s 2:1, vrlo je brzo izjednačio i donio Krznarovoj momčadi mir pred drugo poluvrijeme.

Za vrijeme ljetnog prijelaznog roka Andrića smo spominjali samo kao igrača koji će otići iz Maksimira, uglavnom se lamentiralo u kojem bi klubu mogao nastaviti karijeru, hoće li biti prodan ili će na posudbu. Bio je posljednji na listi napadača. Tu su bili Petković, Gavranović, stigao je Čop, kupljen je Jurić... Nitko tu nije vidio Andrića. Kad je na kraju ostao, iskreno, pomislili smo “taj neće dobiti niti minute”. A kad ono, umiješao se prst sudbine i ovog trenutka, pred današnji sudar s Goricom, Andrić je prvi i jedini napadač Dinama!

Bio sam zadnja opcija

Istina, postoji mogućnost da zaigra Petković, ali još uvijek ima bolova kad udara loptu glavom, Jurić i Čop su ozlijeđeni, Gavranovića više nema u plavom dresu. Pomalo nevjerojatna priča, zar ne?

Ove sezone debitirao je u 7. kolu protiv Osijeka, dobio je 18 minuta, pa je onda 33 minute na terenu proveo protiv Šibenika, 28 minuta je igrao protiv Hrvatskog dragovoljca, zabio je pogodak, imao je poluvrijeme protiv Rijeke, te kompletnu utakmicu s Istrom 1961. U Kupu je ušao zadnjih dvadesetak minuta protiv Orijenta, a u Bijelom Brdu igrao je svih 90 minuta. Dva puta je dobio i priliku u Europskoj ligi, 7 minuta protiv Genka i 51 minutu protiv Rapida.

- Sretan sam što sam dobio svojih “pet minuta” kako bih mogao pokazati zašto sam igrač Dinama. Sve do sada u Dinamu sam imao samo - pehove! Znate da sam bio otišao na posudbu u Rusiju, u UFA-u, to je s moje strane bio poprilično nespretan odlazak. Sad sam dobio šansu, borim se i trudim da svaku minutu iskoristim na najbolji mogući način - kazao nam je u uvodu Andrić.

Pričalo se dosta i ovoga ljeta da ima neke ponude, ali je odlučio ostati u plavoj svlačionici...

- Da, trebao sam otići jer bio sam posljednja opcija u napadu Dinama. Istina, imao sam nekih ponuda, ali nisu to bile ponude koje su me zadovoljavale u sportskom smislu. Nastavio sam raditi, truditi se i, eto, igrom nekih okolnosti dobio sam šansu. Dalje znate sve...

Pitamo ga kako se osjećao kad je znao da je posljednja napadačka opcija u Dinamu? Je li izgubio nadu, je li se pitao “što ja tu radim”?

- Ne, nikad nisam izgubio nadu. U tim trenucima sam davao sve od sebe na treninzima. Naravno da je bilo teško. Na prvim utakmicama u sezoni nisam bio niti na klupi. Nažalost, ozlijedili su se neki naši igrači, pa sam dobio svoju priliku. Prvo protiv Osijeka, slijedio je Šibenik...Zabio sam HD-u, pa Rijeci, sad u Bijelom Brdu. Sve sad ide kako treba, želim naglasiti da sam baš jako sretan. Makar, moram apostrofirati još jednu bitnu stvar. Nikada, baš nikada u karijeri mi nigdje nije bilo tako lijepo kao u Dinamu. Naravno, bilo je stresno kad sam bio daleko od terena, ali, ponavljam, nikad nisam gubio nadu. Negdje sam osjećao da ću dobiti priliku i da ću je iskoristiti. To se negdje i dogodilo.

Vidjet ćemo...

Jako emotivno je proslavio onaj pogodak na Rujevici za 3:3...

- Pored jedanaesterca kojeg sam izborio prije toga, taj pogodak mi je puno značio. Bila je to kruna tog mog truda i zalaganja cijelog ljeta kad me nije bilo u nikakvim planovima. Tim pogotkom se vratio sav moj rad, poštenje, bila mi je to nagrada.

Očekuje li sad da će ostati u najužim planovima trenera Krznara?

- Iskreno? Ne očekujem ništa! Kad sam god nešto očekivao, nije ispalo onako kako sam očekivao. Zato, ovoga puta ne očekujem apsolutno ništa. Svaki trening, svaku utakmicu idem maksimalno, pa ćemo vidjeti gdje će me to dovesti, za što će biti dovoljno. Hoću li igrati minutu ili svih devedeset, nije mi bitno. Ali, naravno da bih najviše volio kad bih bio stalno u konkurenciji za nastupe. Bože moj, vidjet ćemo što donosi vrijeme koje je ispred mene.

To me baš smeta

Nego, što se događa s Dinamom u posljednje vrijeme? U prvenstvu ste dva puta igrali neodlučeno, izgubili ste u Beču, u Bijelom Brdu ste gubili, mršavo pobijedili?

- Imamo četiri jako teške utakmice iza sebe. Prvo poluvrijeme protiv Rijeke igrali smo ispod svih očekivanja, ali drugo smo igrali perfektno. Mogli smo dobiti tu utakmicu, mi moramo žaliti za sva tri boda. U Beču smo bili jako istrošeni nakon Rujevice, psihološki i tjelesno. Odigrali smo jako slabo. Protiv Istre smo igrali dobro, lopta nije htjela u mrežu, vratar Istre sigurno je branio svoju utakmicu života. U Bijelom Brdu uđemo super u utakmicu, onda primimo dva pogotka iz naših nesmotrenih reakcija. Momčadi kao BSK daju život u takvim utakmicama. Sve te tri utakmice, osim one s Rapidom, mogle su završiti puno bolje za nas, trebali smo dobiti i Rijeku i Istru. Ma, znate što? Imam neki osjećaj kao da svi jedva čekaju pljuvati po Dinamu! To me smeta.

Danas je utakmica s Goricom, onda slijedi Rapid. Pred vama su dvije vrlo važne utakmice.

- Da, definitivno. Mi imamo problem, kad je stanka zbog nastupa reprezentacija, nama nedostaje veliki broj igrača, drugima ne. Jedini u Hrvatskoj igramo na tri fronta, zbog velikog broja utakmica imamo i veliki broj ozlijeđenih igrača. Svi u Hrvatskoj igraju svakih sedam dana, mi svaka tri dana. Nije alibi, ali vrijedi istaknuti. Povrh svega toga, ozlijeđen je kapetan Ademi, a svi dobro znamo koliko nam znači. Ali, isto tako, kao i svaki put, Dinamo će izaći na kraj sa svim problemima. Nama je svaka sljedeća utakmica najbitnija, razmišljamo samo o njoj, pa tako i o Gorici. Idemo po pobjedu, isto tako želimo i revanš protiv Rapida. Vidjet ćete, naši navijači će se veseliti - zaključio je Andrić.