Split i svi navijači Hajduka obilježavaju 70. godišnjicu osnivanja Torcide. Datum znaju svi oni kojima je bijela boja u srcu. Znaju i priču o splitskim studentima u Zagrebu, koji su 28. listopada 1950. osnovali Torcidu i dan kasnije došli na utakmicu s Crvenom zvezdom, u dvoboju gdje se kovala titula prvaka te godine. Ali, rijetki će znati da je potom Torcida bila u svojevrsnom statusu mirovanja. Jer, 60-ih i početkom 70-ih nije ni bilo organiziranog navijanja na prostoru bivše države.
- Stadioni su bili puni, navijači su dolazili na utakmice, ali nije bilo navijačkih skupina, niti organiziranih putovanja na dvoboje - počeo je priču Mario Grubić-Kula.
Pratilo se Talijane
On je jedan od obnovitelja Torcide krajem 70-ih godina prošlog stoljeća.
- Pod nazivom Nesvrstani okupila se naša generacija 1961./1962. Dolazili su Dugi, Trepča, Joke Ćoro, pokojni Cule, Salata, Šundov i ja. Bili smo djeca, imali smo po 16-17 godina kada smo se počeli okupljati u restoranu Dubrovnik na splitskoj rivi. Navijali smo za Hajduk, išli smo na utakmice i obožavali brazilsku atmosferu. Svaki četvrtak kupovali Gazzettu dello Sport, gledali smo što rade Talijani. Oni su već tada imali svoje klubove navijača, od Milana preko Juvea, Intera, svi su se već organizirali - nastavio je Kula.
Objasnio je i kako su došli do Torcide. Splitska navijačka skupina već je bila osnovana s tim imenom, ali na tome je praktički ostalo. Nije bilo transparenata, obilježja navijačke skupine.
- Osim Gazzette kupovali smo i domaće novine. U jednoj je bio zanimljiv opis navijača Hajduka nakon pobjede u Maksimiru. Jure Jerković je zabio za 1:0, a novinar je napisao “navijači Hajduka donijeli su Torcidu u Zagreb”. Tada smo shvatili da moramo oživjeti Torcidu.
Ekipi iz restorana Dubrovnik priključili su se novi momci jer navijačka je vojska bivala sve brojnija krajem 70-ih i početkom 80-ih.
- Počeli su dolaziti Ušo,Vele Baković, Buda, danas pokojni branitelji Bike i Žuti, te Prle. Da, Prle je Tonči Prlac, autor najnovije knjige o Torcidi. S Prlom je došao i pomorac Lubina, koji nam je rekao “nemate vi pojma što je brazilska Toricida, nikad vi nećete biti kao oni”. Na što mu je Vele Baković odgovorio “bit ćemo jači od njih”.
Na Marakani kao doma
Ruku suradnje mladim torcidašima pružio je jedan od osnivača iz 1950., Ante Ivanišević-Kopačka.
- Ivanišević je bio voditelj Društva prijatelja Hajduka i imao je ulaz u klub. Dao nam je podršku i krenuli smo s organiziranim navijanjem. Prvo smo se pojavili na utakmici s HSV-om u ožujku 1980. Ušo, Vele i Prle su napravili prvi transparent. Pisalo je “Torcida, vaša vira, vaš spas”. Onda smo od Stuttgarta u jesen 1981. krenuli u kontinuitetu.
Dalje je praktički sve legenda. Na utakmice se išlo uglavnom vlakom, početnoj ekipi polako su se priključivali i ostali.
- Prije svih Solinjani Kebo i Kele, a onda su dolazili i ostali. Najviše nas je išlo u Zagreb i Beograd. Zvezda nam je tih godina bila mušterija, njih smo “tamburali” na terenu, a mi smo na Marakani bili kao doma.
Od obnove Torcide prošlo je gotovo 40 godina, neki novi klinci danas navijaju sa sjevera, a Tonči Prlac-Prle ukoričio je sjećanja u knjigu nazvanu po prvom transparentu s početka 80-ih.
- Želio sam da svjedočanstvo jednog vremena i načina života splitske omladine ostane u knjizi - objasnio je Prlac.
Grubić je i danas aktivan s Torcidom, ali primarno malonogometnim klubom. Alfa i omega drugoligaša osnovanog 1983. godine čiji su dres nosila i velika imena.
- Za MNK Torcidu su igrali Ivanišević, Rapaić i Dejo Računica. Puno je donatora kluba. Bitno je da igramo, da ime Torcide i dalje pronosimo Hrvatskom.