U protekla dva mjeseca mogli smo vidjeti dva lica predsjednika Hajdukove uprave Lukše Jakobušića.
Prvo, odlučno i brzo, s kojim je u samo nekoliko dana nakon što je preuzeo Hajduk “riješio” kadrove, koji po njegovim kriterijima nisu radili dobar posao. Stanića, Kepčiju i Vukasa smijenio je odmah po dolasku, premda još nije znao imena njihovih nasljednika. Međutim, vodio se idejom da u Hajduku ne može biti mjesta za ljude koje kao predsjednik ne vidi, posebno ako sjede u važnim foteljama. Bez obzira na to što im nije pripremio nasljednike...
Po njegovom ukusu
Drugo Jakobušićevo lice otkrilo nam je veliku strpljivost. Iako pod golemim pritiskom javnosti, posebno nakon što su se zaredali loši rezultati momčadi, u tišini je nastavio tražiti ljude po svom ukusu. Da bi sportskog direktora pronašao u Gorici. U liku Mindaugasa Nikoličiusa (37). Pronašao ga je i njegov prethodnik Marin Brbić prije nešto više od godinu dana na istoj adresi, ali Brbićeva misija tada nije bila uspješna. Jakobušićeva sada jest. Je li zbog dobrog trenutka ili nečeg drugog, u konačnici nije ni važno. Važno je samo da je Hajdukov predsjednik pronašao šefa struke po svom ukusu...
Mindaugas Nikoličius sigurno nije ime koje će nogometnom veličinom oduševiti navijače Hajduka. Nikoličius dolazi iz nogometno slabašne zemlje Litve, te iz Gorice, koja je i u hrvatskim okvirima malen klub, koji nema navijačku koloniju, koji tek posljednjih godina ispisuje značajnije rezultate u prvoligaškom društvu. Međutim, Nikoličius je u tri godine rada u takvom klubu pokazao menadžersku klasu. Preuzeo je kompletnu sportsku politiku Gorice u vrijeme dok su bili drugoligaški klub, a ostavlja ih na trećem mjestu Prve HNL, s jeftinom, a potentnom momčadi.
Nikoličius je u Gorici pokazao da ima nogometne veze širom svijeta te da zna prepoznati anonimne talente i pretvoriti ih u prave igrače. Kad je u Goricu doveo svog prijatelja Valdasa Dambrauskasa, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom konstatirajući da je Nikoličius brzo poprimio hrvatske običaje pa trenere traži po modelu “kumova i prijatelja”, ali Dambrauskas je s Goricom napravio još jedan rezultatski i igrački iskorak. Napokon, prepoznao ga je i Ludogorec, jedan od rijetkih klubova na Balkanu, koji posljednjih godina rezultatima u velikoj mjeri može parirati hrvatskom prvaku Dinamu. Dambrauskas u Ludogorecu kompliment je i za Nikoličiusa.
Nikoličius je, dakle, radom i rezultatima zaslužio Jakobušićev poziv. Mi smo ga u Sportskim novostima prije nekoliko dana neslužbeno proglasili “sportskim direktorom godine u Prvoj HNL”. I tada smo napisali da Nikoličius apsolutno ima sve parametre da se okuša i u klubu veličine Hajduka. Iznimno mlad, a tako iskusan i uspješan, Nikoličius mora biti dobrodošao u svaku nogometnu sredinu. Ne vidimo bolje dostupno rješenje za Hajduk u ovom trenutku. Igračim žargonom - Nikoličius je pravo pojačanje!
Vremena nema
E, sad, što Nikoličiusa čeka na Poljudu? Hajduk je veliki klub koji već dugo godina bilježi rezultate ispod svoje razine. Ili ispod razine želja više od milijun navijača koji nemaju Jakobušićevu crtu strpljenja. Vjerojatno će velik dio njih i prihvatiti da je ova sezona već odavno izgubljena te da kao takva jedino može poslužiti kao dobra priprema za sljedeću. Međutim, već na ljeto će se krediti potrošiti i tražit će se opipljivi rezultat. Nikoličius se ne treba zavaravati, a još manje na predstavljanju izvlačiti svima već dobro poznate govore o tome da za “rezultat treba vremena”. Vrijeme su trebali i njegovi prethodnici pa ga nisu dobili. Iako je vjerodostojnije reći da ga radom nisu ni zaslužili...
A koliko god je Nikoličius dokazano sposoban, na Poljudu ga čeka jako teška misija. Svlačionica je puna skupih igrača koji nisu uspjeli napraviti rezultat i čija je tržišna cijena trenutačno poprilično niska. S druge strane je prazna blagajna, koja će u mnogim situacijama odigrati presudnu ulogu kad se pojavi opcija dovođenja dobrog pojačanja. Čak i oni koji su slobodni u današnjim vremenima puno koštaju. Takva su pravila na tržištu, ali to iskusni Nikoličius ionako dobra zna.
Nikoličius će, međutim, zahvaljujući dolasku na Poljud imati i pregršt privilegija. Hajduk je veliki klub, a veliki klub - u kakvom god stanju bio - mamac je za mnoge igrače željne prave pozornice. U Hajduku će uskoro osjetiti i što znači iza sebe imati desetke tisuća vrelih navijača. U Hajduku, kvragu, ima i jako dobrih igrača, svakako značajno boljih od rezultata koje su ostvarivali.
Golemi potencijal
U Hajduku postoji i golemi potencijal u Akademiji, samo ga treba kvalitetno prepoznati i uvesti u seniorske vode. I na kraju, Nikoličius će iza sebe imati Lukšu Jakobušića, predsjednika koji se ne boji i koji će mu dati cijelog sebe kako bi zajedno složili momčad vrijednu Hajdukova imena.
Možda nije najbolji trenutak za dolazak u Hajduk, ali Poljud je pozornica na koju svaki čovjek s nogometnim genima stupa s divljenjem i ponosom. Hajduk treba stručnjake poput Nikoličiusa, ali i Nikoličius treba Hajduk. Jakobušić i Nikoličius, to već zvuči obećavajuće. Sjajan spoj mladosti, energije, ali i velikih rezultata iza sebe. Pa kad im pridodaš i prekaljenog Boru Primorca, evo ti već i čvrste okosnice za zidanje dobre momčadi. Koja zajedno ima prvi veliki i jako žuran zadatak. Pronaći trenera za prvu momčad...