Osijek i Nenad Bjelica popiknuli su se u gradu Vegete. Tomislav Stipić i društvo presolili su im juhu i zaustavili njihov pobjednički niz. Baš u zao čas, pred gostovanje kod Hajduka na Poljudu u sljedećem kolu, te pred onaj veliki derbi s Dinamom u Gradskom vrtu.
Može li neodlučeni rezultat imati negativan utjecaj na Bjeličinu momčad u završnici strašne borbe s Dinamom za titulu, je li ovaj kiks zapravo puno više od izgubljena dva boda? To ćemo vidjeti već sljedeći tjedan u gradu pod Marjanom.
Osijek nije izgledao šampionski, dapače, na kraju moraju biti sretni što nisu poraženi napustili Koprivnicu. Domaći dečki imali su više prilika, a Lulić je u samom smiraju, u sudačkoj nadoknadi, zapucao čisti zicer, Ivušić mu je obranio u matnoj situaciji kad je bio posve sam pred njim. Uglavnom, Dinamo može poslati SMS, e-mail ili starinsku čestitku na razglednici Farmaceutima, Stipićevi dečki su im pomogli i u svojoj borbi za ostanak uključili su se i u borbu za naslov prvaka.
Osijek u posljednje doba nije briljirao, ali je stekao naviku pobjeđivanja. I kad im nije išlo sve po planu, dečki iz Gradskog vrta su pobjeđivali, uzimali bodove. U Koprivnici je tome došao kraj. Djelovali su Osječani poprilično nesigurno, nesređeno, u mnogim dijelovima utakmice nudili su sliku raštimanog orkestra.
Obrana je bila propusna poput sita, gotovo je nevjerojatno kako su Plavo-bijeli ispadali. Kod prvog pogotka Slavena obrana je ispala iz igre kao neka početnička družina, a kod drugog je bilo gotovo nevjerojatno da su praktički svi stajali kad je na asistenciju Ivana Krstanovića strijelac Torles Knöll utrčao u šesnaesterac i posve sam gurnuo loptu ispod Ivušića. Loša i zbunjena igra obrane jest ono što se kod Nenada Bjelice gotovo nikad ne događa, zašto se dogodilo u nedjelju očito će trebati dobro analizirati. S ovakvom obranom nemaju što tražiti u trci s Dinamom.
Također, baš kad je najviše trebalo, zakazali su i glavni napadači, najbolji strijelac HNL-a Mierez i njegov kolega Santini nisu pokazali gotovo ništa, bili su nemoćni kao bakterije pred antibiotikom. Ne može se, naravno, ništa konkretno zaključivati nakon jednog osječkog kiksa u trci za titulom, možda se jednostavno radilo samo o jednom lošem danu, danu koji se može dogoditi.
Bit će mnogo veći problem za Bjelicu ako je došlo do psihološke blokade momčadi, ako su se njegovi dečki uplašili ove neizvjesne trke s Modrima, ako su počeli pucati pod pritiskom. Jer, u Koprivnici su djelovali jako nervozno, nedorečeno, rijetko se kod Osijeka mogla vidjeti takva česta nepreciznost u predaji lopte, nelogičnost u nekim potezima.
Pritom njihov govor tijela nije pokazivao da daju sve od sebe, nisu stadion u Koprivnici napustili krvavih koljena. Mogli su se ugledati na Ivana Krstanovića, tog sjajnog oldtimera koji je teren napustio krvave glave i koji je svojim majstorijama često uneredio njihovu obranu.
Čini nam se da ipak na Poljudu sljedeći tjedan Osijek igra svoju “utakmicu života”. Ako je prežive, tek onda će taj veliki derbi s Dinamom u gradu na Dravi imati svoj pravi smisao.