'Otišao sam zbog Krune Jurčića! Nakon Lyona igrači su bili umorni od njega...'

Došao je u Zagreb na dva-tri dana riješiti još neke formalnosti koje su ostale iz dana dok je nosio modri broj 25. Ni dosadna kiša nije oprala osmijeh s lica, uvijek je bio takav. Standardni pozdrav 'Gdje si, Grande’?, tako se obraća svakome. Leandro Cufre iz Meksika je donio lijepa iskustva. Igra u Atlasu iz Guadalajare zadnjih pet mjeseci, otišao je iz Maksimira onoga popodneva, nekoliko sati prije debakla s Lyonom. Kao da je naslutio nešto i pobjegao.

- U Dinamu je uvijek isto, nakon Lige prvaka ili Europske lige slijedi pad. Igrači su od siječnja do lipnja demotivirani, nema entuzijazma, teško je podići formu, Dinamo nema pravog suparnika. Zato mi je drago ovo što sad vidim, novi trener je uspio napraviti nešto što oni prije njega nisu - priča Leandro Cufre.

Dobro, zašto je, zapravo, otišao tako iznenada iz Dinama, samo nekoliko sati prije tog Lyona. Nije se stigao niti pozdraviti s navijačima i suigračima?

- Ispalo je iznenada, iako nije to bila tako brza odluka. Imao sam ugovor još godinu dana, ali nisam htio sjediti na klupi i primati novac. Želio sam da moj odnos ostane pošten i prema klubu i prema navijačima, sa svima sam se rastao kao prijatelj.

Osim s Krunom Jurčićem? Znamo da je bio nezadovoljan statusom, da s trenerom nije 'klapalo’?

- Da, s Krunom se pred kraj nisam baš slagao. Bio je i on izgubljen, nije bio siguran u sebe i svoje odluke. Ne kažem da Dinamo ne bi izgubio 7:1 od Lyona da sam ja igrao, to ne mogu tvrditi, ali činjenica je da igrači Krunu više nisu slijedili. Bili su umorni od trenera.

Gdje je to, zapravo, puknulo između njega i trenera? Nekad su bili jako bliski.

- Kad je prvi put bio trener, bilo smo vrlo bliski. Dok je odlazio pozvao me na kavu i ispričao mi neke stvari, povjerio mi se. Zato me i razočarao, jer je u drugom mandatu radio upravo stvari na koje se žalio. Ne ulazim u odnose trenera i uprave, ali za mene je najbolji bio Vaha.

Sad s vremenskim odmakom može pričati o Sammiru i svemu onome što se jesenas događalo u Maksimiru. Pa i o Bišćanu...

- Nije Sammir problem, svaki klub na svijetu ima slične probleme, uvijek dva-tri igrača iskaču iz normale. Treneri su u Dinamu trebali drugačije raditi sa Sammirom, ovaj način nije bio dobar. I ja sam puno puta pričao s njim, govorio mu, ali nema koristi kad su ga tako tretirali. Bišćan? Uf, to me jako iznenadilo. Nisam upućen u priču, ne znam što se dogodilo između njega i trenera, ja mogu samo pričati o Igoru. To je jedan od najvećih profesionalaca s kojima sam igrao, veliki pozitivac.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!