Ukoliko se ostvare sada već opipljivije najave višestruko isplativije prodaje TV prava, onda će Prva HNL napraviti najveći statusni iskorak od svojeg formiranja. Odabir švedske kompanije Magine, kao najboljeg ponuđača za otkup TV prava domaćih klupskih natjecanja, za sada je još uvijek u sferi ohrabrujućih koraka. Završni okvir uspješnog posla biti će tek onda kada HNS i Šveđani potpišu ugovor, i to onaj koji će ispunjavati kriterije interesa Prve HNL i drugih aktera našeg nogometa te logično i poslovne uzuse kao što su bankovne garancije…

Od 1992. godine do danas Prva HNL je bila liga bez ozbiljnijih ekonomskih logika. Svejedno govorimo li o državnoj blagajni i tvrtkama, proračunima lokalne samouprave i narodnom sustavu “snalazi se, druže” u tzv. interesima gospodarstva (sponzoriranje), sve je to bilo ad hoc i brana realnoj profesionalizaciji nogometa.

Kako se ovo društvo očito razvija i napreduje, pogotovo od ulaska u EU, bez obzira na dežurne defetiste i kronične promotore negativnog, tako je i siva zona financiranja nogometnih klubova postajala sve uža. Ona se u novije vrijeme ograničila na napajanje iz jedinog značajnijeg izvora, a to je prodaja igrača u inozemstvo. Sporadično se pojavljuju strani investitori, ali u vlasničkom smislu za sada funkcioniraju (djelomice) mađarski, odnosno španjolski vlasnici u Osijeku i Istri 1961.

Profesionalizam je nužnost ako se želi imati kvalitetan nogomet i kadar za višu reprezentativnu razinu kakvu Hrvatska održava već 25 godina. Profesionalizam je skup sport i više-manje svugdje gdje ima barem pristojne razine logične opstojnosti, živi od prihoda sponzora, ulaznica, suvenira, transfera i TV prava. U posljednje vrijeme stavka TV prihoda nametnula se kao ključna odrednica razvoja za sve razine profesionalnih klubova.

Prva HNL, realna je pretpostavka temeljem monolitnog financiranja (transferi), klizila je u stečaj profesionalnog statusa. Možemo kazati da bi se uvijek nekako održali regionalni lideri, Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek, ali ne može se nacionalni nogomet razvijati sa 4 kluba.

Objektivno rečeno šest ostalih prvoligaša živi teškim ekonomskim životom, bez sigurnosti, a u takvim okolnostima je sve kompliciranije razvijati igrače. Što manja baza kvalitetnog rada, to se sužava izvor napajanja reprezentacije, prihod od transfera, nadasve zanimanje publike za nogomet. Ona je ionako pod velikim pritiskom ‘over doze’ europskog elitnog nogometa, koja utječe na navike mlađih gledatelja, a koji je putem novih komunikacijskih tehnologija dostupan 24 sata dnevno. I kao takav nameće ne baš pravedne kriterije doživljaju domaćeg nogometa.

Nema alternative

Eto, prodaja TV prava kako je to nagoviješteno kroz osnovne značajke koje će se sada pregovarati sa Šveđanima, veliki je iskorak po svim statusnim pitanjima koje gore navodimo. Stav većine klubova koji žive tu stvarnost sasvim dovoljno govori sa kojom potrebom čekaju pozitivna rješenja tog pregovaranja. Ovog trenutka, osim parametara (10 milijuna eura, 90% za Prvu HNL) i prijedloga duljine (7-10 godina) koji su poznati, manje znamo kako bi se praktično dijelio veliki kolač za prvoligaše.

I znamo da taj novac neće biti presudno ekonomski važan klubovima sa velikim proračunima (prije svih Dinamo i Hajduk), ali svakako će biti egzistencijalno krucijalan za sve ostale, odnosno za većinu prvoligaša. Govorimo li o 5-6 milijuna onda govorimo o više od trećine proračuna, osiguranog. Dodamo li prihod od Lige prvaka za klubove HNL-a (osim Dinama) onda opet imamo brojku od 4-5 milijuna, čime se sigurnost prvoligaša penje na više od 50-60% osiguranog proračuna.

To je temeljna pretpostavka da profesionalizam živi, a ujedno i ključna točka da se od statusa profesionalizma prijeđe i u sferi realno profesionalnih ponašanja i poslovanja. A ne da se stalno vrtimo u kolu domaćih folklora i interesnih pritisaka za pojedinačne koristi.

Ovako dugoročno važni projekti, naravno, moraju biti pravno i etički maksimalno definirani. I to na temelju jasnih argumenata i ‘čiste’ analitike, a ne kontaminirane trenutnim (ne)raspoloženjima, odnosima snaga ili kratkoročnim potrebama da se nahrane gladna usta većine klubova. Nedvojbeno je da parametri koji su najavljeni predstavljaju sasvim drugu razinu u odnosu na dosadašnje ugovore za TV prava. U tom smislu pregovori da se između svih subjekata tog posla nađe logičan kompromis i da nova priča krene odmah čini se da nema alternative.