Posebno poglavlje u današnjem velikom velikom intervjuu Igora Bišćana za SN bilo je posvećeno Rijeci i odnosima u klubu s Rujevice. Bišćan naglašava da je odlasku s Rujevice presudila konstantna atmosfera nepovjerenja, te odbacuje priče da je njegov odlazak bio dio većeg 'deala' s HNS-om.
Kako danas s vremenskog odmaka gledate na rastanak s Rijekom?
- Onako kako sam to govorio kad sam odlazio. Dođe trenutak kad se moraju donositi teške odluke. Shvatio sam da nema smisla ići dalje jer ne postoje uvjeti, odnosno okruženje da se može dobro raditi. Shvatio sam da će za klub biti najbolje da odstupim. Od prvog dana nisam, ili možemo reći, nismo kao stručni stožer, prihvaćeni u Rijeci. Došao sam u jednom kompliciranom trenutku Rijeke i bio sam svjestan da sve probleme i nepovjerenja mogu prebroditi mukotrpnim radom i profesionalnošću. Ljudi koji su u klubu, svi ti vrsni djelatnici s kojima smo dijelili svakodnevicu znaju kako smo radili, što se sve događalo i naposljetku što se sve učinilo. Nisam planirao napustiti Rijeku, bio sam željan dugoročnog projekta, uložio sam svu svoju energiju i znanje da momčad osovimo na noge. Mislim da su rezultati unutar te godine pokazali što smo radili…
Govori se da vam igra nije bila dojmljiva?
- Možemo o tome razgovarati, naravno. No, u kontekstu svega što me zateklo u Rijeci, realne prijetnje da klub nakon velikog uspona koji je ostvaren prethodnih godina uđe u zonu slobodnog pada, mišljenja sam da smo stabilizirali momčad. Ostvarili smo drugo mjesto u ligi, osvojili smo Kup protiv jednog od najjačih Dinama posljednjih godina. Upravo taj rezultat, smatrao sam, može biti točka na kojoj ćemo dobiti više povjerenja i podrške, no dogodilo se suprotno. Nakon što smo ispali iz Europe jasno se naziralo kamo vodi ta atmosfera nepovjerenja.
Nije bilo jedinstva
Kamo?
- U totalnu negativu! Moje je uvjerenje, da je Rijeka i njezino okruženju bilo jedinstveno, homogeno, a ne razumijem zašto bi to bilo tako neostvarivo, da bismo bili bliže tom europskom iskoraku. Na tim razinama nogometa, kad si tehnički inferiorniji, upravo ta kompaktnost i jedinstveno može kompenzirati manjkavosti. No, i ovom prilikom, kao i u mnogi drugim prilikama, imao sam dojam da sam usamljen u tim htijenjima, u toj želji da svi budemo zajedno u interesu Rijeke. Sve te borbe, prozivanja, sumnjičenja, iscrpe čovjeka i logično si postaviš pitanje, kojeg to smisla ima.
Gazda kluba Damir Mišković bio je u javnoj defenzivi kada se osjetilo da sazrijeva situacija u kojoj možete odstupiti, poglavito u kontekstu reakcije na medijske špekulacije?
Suđenje ne napreduje
- Prije svega želim se zahvaliti Miškoviću na povjerenju koje mi je dao angažirajući me za trenera. Potom moram reći da je bio pozitivan sve do posljednjeg trenutka. Mišković je želio da ostanem, ali kad je uvidio da sam prelomio i neću promijeniti odluku shvatio je da nema smisla inzistirati. Imali smo dobru suradnju. OK, imali smo i neke jasne dogovore oko momčadi koji se ih ovih ili onih razloga nisu ostvarili. No, razumijem njegovu poziciju, teškoće s kojima se hrabro nosi i sve to u interesu NK Rijeke. Mišković je učinio taj klub velikim u Hrvatskoj i to je činjenica pred kojom svatko mora imati respekt.
Netko će protumačiti i ovaj stav kao prilog kuloarskoj tezi da vas je on gurnuo u mladu reprezentaciju da riješi sebe i vas tereta u riječkom okruženju?
- Vidim da inzistirate na tim kuloarskim tezama i ne znam što bih vam opet na to mogao kazati. Mislim dovoljno se podsjetiti u kakvom je stanju bila Rijeka prije njegova dolaska. Zar to trebamo obrazlagati? I to što se mi možemo ne slagati u nekom dijelu posla, ili ja nisam zadovoljan kako smo odradili prijelazni rok, ili predsjednik može imati primjedbe na igru, dakle sve je to normalni dio života kluba. No da sada dvojimo o djelu tog čovjeka za Rijeku, meni se čini kao uvreda zdravom razumu. Znate, takve se ljude u HR nogometu mora čuvati, jer ulažu i svoj novac i vrijeme, i emocije za klub. Neću ni zamisliti što može biti s klubom ako bi se takav entuzijast povukao, iscrpljen stalnim borbama i prozivanjima.
Viđeno u Puli je potvrda da su vas igrači slijedili. Uvijek je netko više ili manje nezadovoljan, ali momčad ne igra onako kompaktno kod trenera kojeg ne poštuje. No, kažu insajderi da je posebno emotivno bilo na rastanku u klubu?
- Igračima Rijeke, s kojima sam radio, mogu odati samo priznanje na radu i ponašanju. Bilo je veliko zadovoljstvo s njima raditi i to što su davali sve od sebe meni je kao treneru velika satisfakcija. Koliko sam bio dobar za njih, ili nisam, kao i uvijek pokazat će vrijeme i rezultati. Što se tiče ljudi u klubu, moram to reći, u Rijeci sam uživao kao rijetko gdje! Svi ti vrijedni djelatnici kluba maksimalno su se trudili da olakšaju posao meni i suradnicima. Oni su bili svjesni u kakvim uvjetima funkcioniramo, a vidjeli su i s kakvom posvećenosti radimo za Rijeku. Trudili su se stvoriti obiteljsku atmosferu i mi smo postali dio te priče. Upravo zato taj rastanak je bio prožet snažnim emocijama. Oprostio sam se od njih s knedlom u grlu jer sam u njima stekao niz prijatelja za cijeli život. Sretan je klub koji ima takve profesionalce i toliko emotivno vezane za klub. Hvala im na svemu.
Navijačima jednostavno niste sjeli?
- Bilo je dosta ljudi koji su bili pozitivni prema nama. No, jednostavno se osjećala u zraku atmosfera, od prvog dana, da nismo dobrodošli. Taj negativni stav bio je opipljiv, kao što je i u medijima bilo stalne zadrške. Što god općenito uradio nije bilo dobro i dovoljno. Žao mi je što je tako bilo, ali u konačnici, takav je život trenera. Mora se ići dalje.
Rijeka je bila vaš povratak u HNL. Kakva vam se čini liga?
- Mislim da se ide prema naprijed. Bolji su tereni, uvjeti, ima već 7-8 stabilnih klubova. Dinamo je jako iskoračio, druga su razina, ali napredak je očit kod Rijeke, Hajduka, Osijeka. Gorica se digla, Lokomotiva je stabilna, Istra je iskoračila. Liga 10 pokazuje se dobrim rješenjem za hrvatski nogomet. Jedino što smatram da nije pokazalo nikakav napredak u odnosu na prije, to je suđenje.