PIŠE T. ŽIDAK Kada odlaze u Maksimir, nogometaši Hajduka se osjećaju kao da idu zubaru! Ali i Zagrebom kruži vic; bojiš se žene kao Dinamova obrana...

DINAMO - HAJDUK (17.00)

Stadion Maksimir, 17 sati. Sudac: Ivan Bebek (Rijeka).

DINAMO (4-2-3-1): Livaković - Stojanović, Sigali, Benković, Pivarić - Jonas, Machado - Soudani, Antolić, Fernandes - Henriquez

HAJDUK (4-2-3-1): Kalinić - Ismaili, Nižić, Ćosić, Memolla - Jefferson, Gentsoglou - Kožulj, Barry, Vlašić - Said

---------------------------------------------------------------------

Kada odlaze u Maksimir, nogometaši Hajduka se osjećaju kao da idu zubaru! Već osam godina Hajduk nije pobijedio Dinamo u Zagrebu, još od dana kada je na klupi “bijelih” sjedio Goran Vučević, a utakmicu su igrala čak šestorica aktualnih hrvatskih reprezentativaca, Subašić, Strinić i Kalinić od Hajduka, te dinamovci Lovren, Badelj i Mandžukić. Od toga dana Maksimir je najnegostoljubiviji stadion za Hajduk...

No, bez obzira na statistiku, ipak je to derbi, iako je Rijeka danas i za Dinamo i za Hajduk - Manchester City, a za trenere naših nogometnih velikana, Matjaž Kek je Pep Guardiola. Kek je u epskoj utakmici pregazio Dinamo (5-2), a ranije, 21. kolovoza i Pušnikov Hajduk u Splitu (4-2). Devet golova hrvatskim nogometnim golijatima od trenera, u čijoj je nogometnoj filozofiji defenziva “majka svih bitaka”. Rijeka je danas u kvalitativnom smislu dimenzija više, zahvaljujući Mariju Gavranoviću, Marku Vešoviću i velikom Hajdukovom, ali i Dinamovom previdu Franku Andrijaševiću, koji se profilirao u jednog od najboljih igrača HNL-a. No, unatoč siromašnom igračkom kadru, sudar Dinama i Hajduka je, ipak, najveća hrvatska utakmica...

Specifičnost današnjeg susreta će biti na - klupi. Na Dinamovoj će sjediti Bugarin, na Hajdukovoj Slovenac. Ni Dinamo ni Hajduk ne podnose hrvatske trenere, nisu vjerovali ni Buriću ni Kranjčaru, otpustili su ih bez opipljivijeg razloga i posegnuli za stranim stručnjacima. Podatak da tri najbolja hrvatska kluba vode strani treneri, poraz su hrvatske trenerske struke, čiji stručnjaci uglavnom pečalbare po Bliskom istoku, ali ni Ivankovića a ni iznimno uspješnog Zlatka Dalića, da ne govorimo o Ivanu Juriću, nitko nije zvao kući.

CROPIX

Nudi li derbi - majstore? Njih gotovo da i nema, ostali su “posljednji Mohikanci”, Ante Ćorić i Nikola Vlašić. No, češće nego o njihovim golovima i atraktivnim nogometnim potezima, o njima se govori kao o predmetima čežnje Manchester Cityja, Liverpoola ili Barcelone. Međutim, Dinamo i Hajduk imaju dijametralno suprotna stajališta o svojim najnadarenijim igračima; Antu Ćorića u Zagrebu zovu “tapetar”, jer uglavnom tapecira Dinamovu klupu, dok se na Vlašića pazi kao na malo vode na dlanu.

Vladimir Dugandzic / CROPIX

Lokica i Pušnik

Za razliku od nedavnog susreta, kada je Marko Rog razmontirao Hajduk na Poljudu, ovaj put se Splićani ne trebaju bojati jednog od najnadarenijih hrvatskih igrača, a vjerojatno ni talenta Ante Ćorića, koji će, nakon sugestije odozgo, opet “tapecirati” klupu.

Dinamovi aduti? Baš ih i ne vidim! Možda Soudani? A Hajdukovi? Zagrebom kruži vic; bojiš se žene kao Dinamova obrana Higuaina. Šalu na stranu, Dinamova obrana je doista jedna od smješnijih stvari u današnjem nogometu i u tome je Hajdukova prednost. Sumnjam da je Bugarin za samo tri dana rastjerao strah i smislio pobjedničku formulu. Ne bi u tome uspio ni Pep Guardiola, nema tog čarobnog štapića, koji će Dinamov problem riješiti preko noći. Što je tome uzrok? Svjetska raspodjela vrijednosti. Dinamo je u toj “raspodjeli” dobio jedinog neodgovornog Slovenca, jedinog lošeg argentinskog stopera, kao što je u svojoj prošlosti u Dinamu igrao jedini spori crnac (Okwaraji) i jedini Brazilac koji nije znao igrati nogomet (Carlos). Da ne kažemo da je jedini “nesposobni Židov” također bio u Dinamu...

Jedini pravi dvoboj na Maksimiru, nakon dugo vremena, bit će utakmica Torcide i BBB-a. Bit će buke kakva već dugo nedostaje sudarima Dinama i Hajduka. Dvanaesti igrač je važan u psihološkom smislu, ali, može li to utjecati na psihu Fernandesa, Machada ili Sigalija, odnosno Saida, Ohandze i Futacsa, koji baš i ne razumiju što znači Dinamov, odnosno Hajdukov grb. Ali, ne možemo iz kože korporacijskih zakona; svoje prodajemo, tuđe ne valja. No, unatoč tome, “bili vlak” kreće u Zagreb, miris pravog derbija je u zraku...