Hrvatski dragovoljac vraća se u Gradski vrt prvi puta nakon nešto više od sedam godina kao prvoligaš, prvi puta od famozne utakmice koja je među navijačima Bijelo-plavih ušla u legendu. Kao, uostalom, i nogometaš koji je pogotkom zadržao Osijek među prvoligašima.

"Svako malo mi netko od navijača ili ljudi iz kluba spomene tu utakmicu. Davno je bilo, ali taj pogodak ne mogu zaboraviti", priznaje Josip Barišić.

Svega se sjećam

Osijek je igrao veće utakmice, pobjeđivao u Gradskom vrtu europske velikane, ali malo je bilo važnijih od one u posljednjem kolu sezone 2013./14. protiv Hrvatskog dragovoljca. Nakon više od tri desetljeća u pitanje je bio doveden prvoligaški status Bijelo-plavih i to na kraju jedne turbulentne sezone u kojoj je klubu prijetio financijski krah, u kojoj su momčad vodila čak četvorica trenera (Steinbrückner, Rupnik, Kulešević i Rukavina), a odluka o klupskoj sudbini je padala u posljednjih 90 minuta u kojima je Osijeku trebao barem remi.

Ima još živih svjedoka te utakmice u svlačionici Gradskog vrta. U toj utakmici igrao je, naravno, Mile Škorić, kao i Slavko Bralić, koji se ljetos vratio među Bijelo-plave. A bio je Osijek drugoligaš sve do 83. minute. Nekoliko sekundi ranije trener Tomislav Rukavina bacio je sve karte u napad, braniča Bralića zamijenio napadačem Josipom Barišićem, a ovaj u svom prvom kontaktu s loptom zabija za izjednačenje. Otkako je Prve HNL nogometaši Osijeka zabili su 1364. pogodaka, ali malo koji se važnošću može mjeriti s Barišićevim.

"Prije ulaska na teren pomoćni trener, ako se ne varam bio je to Ronald Grnja, rekao mi je: 'Ajde, uđi i zabij gol!'", prisjeća se Barišić toga dana.

Ušao je neposredno prije prekida kojeg se spremao izvesti Josip Mišić.

"Sjećam se svega, dolazim do aut-linije, a nekoliko metara dalje Mišić se spremao na centaršut. Vidim, svi su u strahu, uplašeni da ne ispadnemo iz lige pred osam-devet tisuća naših navijača. Velim mu: 'Sačekaj me, Miško, samo da dođem u 16 metara'. Sačekao me i s 40 metara pogodio u glavu", smije se Barišić.

Po završetku utakmice uslijedila je erupcija oduševljenja, navijači su u velikom broju preskočili ogradu i našli se na travnjaku kako bi s nogometašima podijelili radost. Junaka Barišića nosili su na ramenima. I da nije ništa više u karijeri napravio, samo zbog tog čina mogao bi reći da je napravio puno.

"Ne znam da bi ijedan klub u Hrvatskoj imao takvo slavlje s navijačima čak i da izbori skupine u Europi. A mi smo se toliko radovali jer smo ostali u ligi... Nezaboravno", veli Barišić.

Taj gol je možda promijenio i sudbinu kluba, pitanje je što bi se s Osijekom događalo da je kojim slučajem tada završio u nižem rangu. Sam Barišić, međutim, smatra kako taj njegov pogodak nema toliku povijesnu težinu.

"Većina ljudi razmišlja na način da tko zna što bi bilo s klubom da nisam zabio, ali ja to vidim drugačije, da sam malo pomogao da Osijek možda brže dođe na ove grane na kojima je danas. Da smo slučajno ispali u drugu ligu jako bi se brzo vratili, sigurno već kroz sezonu-dvije. Taj moj gol možda je samo omogućio da klub brže prođe kroz reformu jer ljudi koji su uložili u klub nisu imali toliko zahtjevan put kao što bi imali da su preuzeli drugoligaša", veli nekadašnji napadač Bijelo-plavih.

Nakon te utakmice nije se Barišić još dugo zadržao u Gradskom vrtu, tek polusezonu. Uslijedilo je nekoliko sezona u Poljskoj, gdje je igrao za Zawiszu, Piast, Arku i Stal Mielec, proveo je sezonu i u Cibaliji. Danas predvodi napad trećeligaša Vukovara, koji za cilj ima plasman u viši rang.

Postoji inspiracija

Igrom slučaja, u posljednjih je nekoliko tjedana Vukovar igrao dvije prijateljske utakmice s Bijelo-plavima, a u obje je Barišić bio strijelac. Nije mu to, doduše, prvi put da je zabio bivšoj momčadi. To je svojedobno učinio i u slavonskom derbiju.

"Vjerojatno imam inspiraciju protiv Osijeka", smije se Barišić.

Vukovar je sredina s drugoligaškim ambicijama (trenutačno su s Belišćem bodovno izjednačeni na vrhu Treće HNL istok), a iskusni napadač, danas 34-godišnjak, s 191. prvoligaškom utakmicom u nogama i 41 pogotkom u Prvoj HNL, te još 74 nastupa u poljskoj Ekstraklasi, jedan je od najjačih aduta momčadi koju vodi Miroslav Bojko.

"Naš je cilj da osvojimo ligu i da kroz kvalifikacije pokušamo izboriti Drugu HNL i nadam se da ćemo u tome uspjeti. Imamo kvalitetnu momčad, dvadesetak igrača u kadru u kojem baš svatko svakoga može zamijeniti. Radi se vrlo dobro, ljudi koji vode klub su posvećeni i nadam se da će to biti dovoljno da ostvarimo ciljeve."

A visoke ciljeve ima i Barišićev matični klub.

"Osijek izgleda jako dobro, danas je to organiziran klub u svim segmentima. Siguran sam da će Osijek do kraja biti u borbi za trofeje", zaključio je junak tribina Gradskog vrta.

Pozitivan skor

Inače, Osijek tek odnedavno ima pozitivan skor u utakmicama protiv Hrvatskog dragovoljca. S 2:1 trijumfom iz kolovoza Bijelo-plavi su zabilježili deset pobjeda protiv idućeg suparnika. Istovremeno, Dragovoljac je u međusobnim susretima devet puta bio bolji uz još sedam remija. Bijelo-plavi, inače, jako dugo vremena čekaju pobjedu protiv Dragovoljca na svome terenu, posljednji puta su idućeg suparnika u Gradskom vrtu svladali prije 20 godina, još u listopadu 2001. Završilo je čak 6:1 za Bijelo-plave uz hat-trick Petra Krpana. Zanimljivo, tada je između vratnica Hrvatskog dragovoljca bio Silvije Čavlina, danas trener vratara Osijeka. Posljednja tri međusobna dvoboja u Gradskom vrtu završena su bez pobjednika.ž