Pojavi se i odmah zasjeni starije igrače! To je jedna od najjasnijih potvrda pogrešne politike Hajduka

Bez značajnijih teškoća Dinamo je svladao Hajduk. Bila je to prilično nezanimljiva utakmica, koja je u ranoj fazi odavala dojam da su rezultatski odnosi snaga definirani. Ovaj Dinamo je prejak suparnik za ovaj Hajduk, tako da od najvećeg derbija hrvatskog nogometa može se registrirati samo njegov doživljaj u prošlosti.

Dinamo je ovu utakmicu odigrao u nižoj brzini jer su mu to okolnosti dopuštale. Između ostalog i dekoncentrirana obrana Hajduka, koja je naivno skrivila kazneni udarac iz ničega (Vušković rukom), a onda zaspala na dugu loptu Petkovića za Kastratija po sredini (!) bijele obrane. Nakon 2:0 u 35. minuti ova je utakmica, po pitanju rezultata, bila gotova. Modri su nastavili diktirati odnose snaga, nekoć s pritiskom i hitrijom akcijom, nekad sa spuštanjem u srednji blok, nekad s više posjeda, ali uvijek s punom kontrolom igre.

Hajduk je kvalitetom inferioran suparnik. No, ovako definiran u taktičkom i tehničkom smislu Hajduk je dodatno onemoćao tim. Sustav koji je Tramezzani predvidio trebao je djelovati kao 5-4-1 u defenzivi, a po oduzimanju lopte u brzom otvaranju prijeći u 3-4-3. Problem te teorijski dobre ideje jest da igrači sporo izlaze u ofenzivnu akciju, a u završnicu se dolazi s dvojicom, maksimalno trojicom igrača. Činjenica da je mlađahni Biuk ostavio najuvjerljiviji dojam od gostiju sasvim dovoljno govori o tome kako je bijela momčad igrala. Tramezzani, kao po logici talijanskog trenera, još nekako posloži (zanatski) defenzivni blok, ali u kontekstu napada sve je to čista improvizacija. Nema prepoznatljive kombinacije, automatiziranog odigravanja, a nema ni playmakera koji bi povezao razvučene linije momčadi. Što sa Jairom, koji najbolje od sebe, ako to pruži, čini u ofenzivi, dobiva na bočnoj poziciji, ovako sa strane nije jasno...

Dinamo je potvrdio superiornost i odigrao je točno u onim ritmovima koji su bili dovoljni za pobjedu i sigurnost. S obzirom na veću kvalitetu mogli su si dozvoliti i neke nonšalancije u drugom dijelu, poneko “hodanje” i ne praćenje suparnika, ali to više govori u korist očite jalovosti Hajduka.