Istra 1961 je porazom od Varaždina u Puli upisala četvrti uzastopni poraz na startu sezone. Time je ostvarila najslabiji učinak u prvoligaškoj povijesti kluba, koja datira od 2004. godine, uz dvogodišnji prekid (2007.-2009.), evo već 15. sezonu! Niti jednom se nije dogodilo da Puljani imaju 0 bodova nakon prva 4 kola, čak niti u sezoni kada su ispali iz Prve lige (2006./07.).
S obzirom na brojčane trendove ovog ljeta, jasno se razabire da Istra 1961 drži kurs koji vodi prema Drugoj ligi. Da ne treba relativizirati alarmantne pokazatelje ta prva četiri kola, sugerira i određena kaotičnost u upravljanju klubom. Istra 1961 pod baskijskim vlasništvom od 2018. godine živi pomalo nestvarnu situaciju. Klub je financijski i poslovno saniran, plaće su redovite, omladinski je pogon u značajnom napredovanju, a život prve momčadi je depresija.
Smanjena vrijednost
Dakle, ovaj poslovni dio kluba je uspješan i njegovi akteri, kako se sve glasnije govori, mogli bi u neko skorije vrijeme biti promijenjeni, navodno zbog zamjeranja sportskog direkciji u Vitorii. Onaj sportski dio koji se odnosi na epiloge u Istri, neuspješan do bola, ide dalje svojim putem i doprinosi predviđanju da bi ovaj krajnje nelogično vođen selektivni i natjecateljski proces mogao završiti debaklom, to jest ispadanjem u niži rang, sa značajno potrošenim sredstvima (u dvije godine 9,5 milijuna eura), a bez ikakvog sportskog efekta.
Kako uopće s racionalnošću komentirati taj nonsens stav Baskonia-Alavesa? Gubljenje vremena, jer upornost kojom oni oslabljuju kadar ukazuje da netko ili želi upropastiti ovaj projekt Istre 1961, ili ga zaista ne zanima prva momčad, ili stvarno ne razumije odnose nogometa. Pogotovo u Hrvatskoj. Za posljedice kojima se svjedoči nije to ni bitno. Kad su došli u Pulu 2018. godine, Baski su oformili momčad koju je Transfermarkt procijenio na 8,9 milijuna eura. Prošlog ljeta je vrijednost smanjena na 7,35, a ovog rujna je na 4,8 milijuna eura. Na stranu utjecaj pandemije, ta krivulja pâda sve govori o sportskoj politici Alavesa u Puli.
Protiv Varaždina je Istra još bila i u prilici da uzme bod(ove). No, uobičajeno nisu realizirane tri prilike, a gosti su svoju iz prekida poentirali. Nema tu neke bitne razlike u odnosima kvalitete, kao ni s (trenutnim) Šibenikom ili Slavenom Belupom, no od svih navedenih konkurenata opća situacija u Istri je uvjerljivo najlošija. Iako, paradoksalno, financijski je najbolja.
Govoriti o novom treneru Faustu Budicinu i njegovim učincima je prerano. Momčad mu je s Varaždinom djelovala bez energije i rastrčanosti, što je novost u odnosu prošlu sezonu. No, Budicin ima stotinu alibija jer je došao u trenutku najvećeg nereda u sportskom sektoru i objektivno ni Guardiola tu ne bi mogao ništa učiniti osim da se uhvati za glavu. Kako glede selekcije kadra, tako i u kontekstu upravljanja sportskim dijelom. I posljedično, u kontekstu opće atmosfere u klubu i oko njega. Možda i najveća je muka da se to nema kome reći i pritiskati ga na promjene. Nakon 25 mjeseci sada je ipak jasno da Alaves ne kani značajnije mijenjati svoje ponašanje.