Europski gard pokazala je Gorica u Koprivnici i pobjedom 1:0 nad Slavenom Belupom još jednom potvrdila da vrijedi trećeg mjesta, kojeg sa 36 bodova čvrsto drži na 17 utakmica prije kraja. Njih 10 odigrat će na svom stadionu, a preostalih sedam kao gost, tako da momčad trenera Siniše Oreščanina ima zaista povijesnu priliku za europski plasman, koju naprosto ne smije propustiti.
Koprivnička utakmica bila je jedna od najboljih i najzrelijih u ovoj sezoni jer igrači Gorice domaćinima nisu dopustili niti jednu čistu priliku za gol, a istovremeno su uz malo više koncentracije i bolju preciznost u udarcima mogli slaviti i znatno uvjerljivije od tih 1:0, koje im je osigurao Kristijan Lovrić u 59. minuti.
Sjajno je Dario Špikić s desne strane prebacio loptu na lijevu, tim potezom ispala je obrana domaćih, a Lovrić došao u priliku riješiti situaciju jedan na jedan sa suparnikom. Uslijedio je njegov “trademark” potez, dribling u desno i udarac desnicom u gornji desni kut s visine šesnaesterca. Lopta se zakoprcala u mreži i bila je to najava osvajanja Podravine, koja se i dogodila kojih pola sata kasnije jer u obrambenom segmentu ovoga puta nije bilo ozbiljne pogreške. Izdvojiti svakako treba odličnu “all-round” partiju 20-godišnjeg Krešimira Krizmanića, koji je zaigrao na poziciji lijevog beka s obzirom da novopridošli Cheick Keita nije bio spreman za premijerni nastup u dresu Gorice.
Krizmanić je sve obrambene zadatke obavio besprijekorno, čuvao leđa Lovriću kao donedavno Marijan Čabraja, a pritom je neumorno pomagao napadu, dolazio pred šesnaesterac i u jednoj situaciji mogao čak i pucati, ali se odlučio za dodavanje koje se ipak nije pretvorilo u asistenciju za pogodak nekog od suigrača. No, mladi reprezentativac Hrvatske pokazao je svestranost i kvalitetu i trener Oreščanin sada ima slatke brige u obrani, s obzirom da se oporavio Steenvoorden, a uz Keitu i Krizmanić može biti rješenje za lijevi bok.
Uz spomenute Lovrića i Krizmanića, odličnu utakmicu u Koprivnici su odigrali i Joey Suk, Hrvoje Babec i Dario Špikić, a drugi put u petom nastupu na vratima čistu mrežu sačuvao je vratar Ivan Banić.
- Prije nego ćemo izaći na travnjak u drugom poluvremenu rekao sam igračima “ajmo ne primiti gol do kraja”. Kako se razvijala utakmica u prvom poluvremenu i kako smo igrali, bio sam uvjeren da ćemo barem jednog postići. Nagrada je došla u vidu prekrasnog pogotka Lovrića i pobjede na kraju, a ovo je bila naša najkompletnija utakmica otkao sam trener Gorice - zadovoljan je bio trener Siniša Oreščanin, a jedina mala briga može mu biti treći žuti karton Lovrića zbog kojeg neće moći igrati u subotu protiv Šibenika.
Žali zbog toga i strijelac pobjedničkog pogotka, ali ima i puno povjerenje u suigrače.
- Meni je definitivno najteže kada ne mogu odigrati utakmicu zbog kartona, a jednako je i kada izađem van u zadnjih 10 minuta. Kaos mi je u glavi i uopće više ne mogu gledati utakmicu jer znam da više ne mogu pomoći suigračima. I u subotu će mi to biti najtežih 90 minuta, ali vjerujem u sve ostale i u tri boda protiv Šibenika - kazao je Lovrić, koji je za 14. prvenstveni pogodak konačno pogodio na stadionu gdje to prije nije uspio.
- Jako teško nam je pao poraz u Varaždinu, a za Koprivnicu sam znao da je to jedan od rijetkih stadiona u Hrvatskoj gdje nisam postigao gol, pa mi je zbog toga posebno drago što sam uspio zabiti. Sve pohvale idu i kondicijskom treneru Krešimiru Šošu, koji me fizički jako dobro pripremio, kao i pomoćnom treneru Rosandi, koji zajedno s trenerom Oreščaninom pomaže svima nama dajući nam najbolje upute. Bez obzira što je bilo samo 1:0, mislim da smo odigrali vrlo kvalitetnu utakmicu protiv Slavena Belupa i pokazali da poneki poraz koji nam se dogodi moramo shvatiti kao normalan jer je to nogomet - pojašnjava najbolji strijelac lige, a i on nije mogao propustiti nešto reći o Krešimiru Krizmaniću.
- Krešo kao da je došao s motorom tamo na lijevoj strani. Pretrčao je kilometre za mene i svaka mu čast. Ostavio je srce na terenu kao i cijela momčad i možemo svi biti ponosni. Idemo dalje ovako - odlučan je Lovrić, koji temu transfera uopće ne spominje, posve koncentriran na najvažniju misiju, a to je plasman Gorice u europsko natjecanje.