Edy Reja će u listopadu navršiti 70 godina života, ali njegov nadimak puno je stariji. ‘Mister’ nije Rejin ekskluzivitet; riječ je o u Italiji općenitom nazivu za nogometne trenere, koji potječe još iz početaka calcia, kad su Englezi osnivali prve klubove u zemlji, a njihovi treneri učili Talijane osnovama igre. Slično je i u Španjolskoj.
Na ‘Čizmi’, najutjecajniji rani Mister bio je William Garbutt, poznat i kao “otac talijanskog nogometa” - igrač Readinga, Woolwich Arsenala i Blackburn Roversa, koji je davne 1912. kao trener preuzeo Genoa Cricket and Football Club i s njime osvojio tri scudetta. Vremenom je talijanski nogomet razvio vlastiti, izuzetno bogati vokabular, ali ovaj je izraz ostao.
Uveo Napoli u Serie A
No, nije svaki trener u Italiji odmah i Mister. Nadimak je prvenstveno rezerviran za iskusne, prepredene stratege kakvi su ponajviše obilježili povijest calcia. Iako je veliku većinu karijere proveo izvan najveće scene i u svojoj biografiji nema sjajnih trofeja, Edy Reja nesumnjivo je jedan od takvih. Narativ njegove karijere u sebi nosi izraženu romantičnu notu, a široj je javnosti otkriven tek prije nekoliko godina kad je Mister, tad već duboko u zreloj trenerskoj dobi, došao u fokus.
Rođen je svega mjesec dana nakon završetka Drugog svjetskog rata na talijansko-jugoslavenskoj granici. Očevo selo Vipolže ostalo je na jednoj, a Rejin rodni Lucinico (slovenski: Ločnik) na drugoj strani međe - danas je to predgrađe Gorizije. Imao je, u najboljem slučaju, prosječnu igračku karijeru, a talijanske medije ponajviše intrigiraju dva prijateljstva koja je tih godina razvio. Prvo je s Fabiom Capellom, sunarodnjakom iz Doline Soče, s kojim je igrao u veznom redu SPAL-a iz Ferrare. Bivši trener Milana, Real Madrida, Rome i Juventusa te engleski i ruski izbornik nema puno prijatelja, pa baš ni poklonika - ali Reja je njegov intimus još od ranih šezdesetih. Drugo je s pokojnim filmašem, pjesnikom i intelektualcem Pier Paolom Pasolinijem, s kojim je u drugoj polovici 1970-ih igrao nogomet po plažama jadranskog akvatorija.
10 godina trenerske karijere trebalo je Reji da dođe do posla u Serie B, 20 do Serie A, a gotovo 30 do prvog nastupa u europskom natjecanju. U međuvremenu, četiri je kluba (Bresciju, Vicenzu, Cagliari i Napoli) uspio uvesti u elitni talijanski razred, a ono što je napravio s posljednjim od njih osiguralo mu je mjesto u panteonu nogometnih legendi u gradu podno Vezuva. Reja je u siječnju 2005., tada već na pragu šezdesete, preuzeo Napoli u Serie C1, trećem rangu calcia; u dvije i pol godine uveo je klub u Serie A, gdje bivši Maradonin klub nije bio od 2001., a sljedeće sezone i u Europu. Njegov rad udahnuo je novi život palom divu, a tamošnji predsjednik, živopisni Aurelio De Laurentiis, prozvao ga je “nogometnim Clintom Eastwoodom”. No, to ga nije spriječilo da otpusti trenera nakon prvog niza loših rezultata.
Zadržao se pola godine
I tada je Reja, na iznenađenje mnogih, prihvatio Hajdukov poziv. U Splitu se, međutim, zadržao tek pola godine, otišavši za Lazio. Ostao je upamćen po izjavama “Nisam Isus, ne očekujte čuda” i “Operi usta sapunom prije nego što izgovoriš moje ime” - ova druga bila je upućena Dinamovom Gazdi. U Rimu je u dva navrata (2010.-2012. i 2014.) rezultatski digao momčad, ali oba puta je na kraju sezone sam dao otkaz, usprkos željama predsjednika i navijača da ostane.
Hoće li se Mister vratiti u Split? Osjeća li da je ostao nešto dužan Hajduku? Ne znamo, ali jedan detalj mogao bi biti jezičac na vagi prilikom njegove odluke. Prije 20 godina, Reja je preuzeo Bresciju, prvi klub kojeg je u svojoj karijeri uspio transformirati iz beznađa do naslova u Serie B. Tada je u momčadi imao tinejdžera duge kose koji je puno obećavao: pod Rejinim vodstvom, promoviran je u nositelja igre i kasnije je ostvario fenomenalnu karijeru. Frizura, dob, pa čak i ime vrlo su slični: Brescijin wunderkind tada se zvao Andrea Pirlo, a današnji Hajdukov Andrija Balić…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....