StoryEditor
Ivan Meštrović i Davor Šuker
 VLADO KOS/CROPIX
U RAZGOVORU ZA JL

Predsjednik hrvatskog prvoligaša progovorio o odlasku: ‘Jedna stvar posebno je presudila...‘

"Tri koraka bih naveo kao razloge svoga zasićenja", otkrio je Ivan Meštrović, te pojasnio o čemu je riječ
Autor: Nikola Patković, Jutarnji ListObjavljeno: 25. lipanj 2020. 08:09

Ivan Meštrović, u čijem je četverogodišnjem mandatu u NK Osijek te gradnju stadiona i nogometnog kampa na Pampasu uloženo oko 500 milijuna kuna, odlazi s funkcije predsjednika kluba.

Vijest o kojoj se počelo nagađati u ponedjeljak definitivno je potvrđena u utorak, a iz kluba su službeno priopćili da Meštrović odlazi na vlastiti zahtjev, iako se po kuloarima dan ranije govorilo kako je razlog tomu nezadovoljstvo većinskog vlasnika Lörinca Meszarosa dinamikom kojom se razvija projekt NK Osijek, kako u sportskom, tako i infrastrukturnom smislu, konkretno izgradnja stadiona i kampa.

Sve to dodatno je podgrijao direktor kluba Igor Galić, inače Meštrovićev prijatelj, izjavama kako je na djelu opstrukcija njihova djelovanja u klubu. Štoviše, ustvrdio je i kako odlaskom Meštrovića odlazi i njegov tim, a onda pada u vodu i izgradnja Pampasa. Ne znamo na temelju čega je Galić iznio takve tvrdnje, s obzirom na to da nisu najavljene nikakve promjene u vlasničkoj strukturi kluba, gdje je Meszaros većinski vlasnik (70 posto udjela, dok 20 posto drži Laszlo Szijj, vlasnik tvrtke Duna Aszfalt, glavni sponzor kluba, i 10 posto Meštrović), a svima je jasno da projekt NK Osijek, pa tako i Pampasa, može propasti smo ako Mađari iz njega izađu.

No, takve namjere nikada nisu bile izražene. No, promjene su se dogodile, a o svemu što je bilo i što će biti razgovarali smo s Meštrovićem, koji nam je na početku rekao kako “jedna od stvari zbog kojih nikada nije želio biti predsjednik jest i to da ne mora komunicirati s medijima i biti javna osoba, ali, nažalost, podnio je i taj teret za rodni grad i klub”.

Zašto ste postali predsjednikom kluba, ako to niste željeli?
- Zato što nije bilo druge mogućnosti. Naime, javnosti je do sada bilo nepoznato da sam u dogovoru s mojim prijateljem Meszarosem, kada smo preuzimali klub, ja trebao, kao i on, biti samo suvlasnik, ali ne i operativno sudjelovati u vođenju kluba. Moja prva želja za predsjednika kluba bio je Goran Vlaović, jer sam htio jedno veliko nogometno osječko ime, ali on se nije vidio na takvoj poziciji. Druga želja bio je Ferenc Sakalj, naš prijatelj i poslovni partner iz Mađarske, koji je pristao ući u klub, ali ne kao predsjednik. I tako je na kraju ta zadaća dopala mene, ali iskreno, nadao sam se da će to biti privremeno, godinu-dvije.

Ispada da je sve ovo dio nekog plana. Zašto je onda ispalo ovako naprasno?

- To možda tako djeluje iz perspektive javnosti, ali nije naprasno i nije to nikakva neprirodna situacija. Istekao mi je mandat, koji je za mene i ovako i onako trajao predugo, i u dogovoru s Meszarosem i Sakaljem odlučili smo da će novi predsjednik biti Sakalj, a na izričit zahtjev partnera nastavljam raditi u najvažnijem dijelu ovog projekta, a to je izgradnja stadiona i kampa, gdje ostajem kao najodgovornija osoba i predsjednik udruge koja je vlasnik terena i stadiona i suvlasnik Pampasa, kao i NK Osijek.

Znači, između vas i Meszarosa nema prijepora i sukoba?
- Meszaros i ja smo prijatelji i poslovni suradnici, a NK Osijek nije jedina platforma na kojoj zajednički djelujemo. Štoviše, imamo puno dublju priču nego što je NK Osijek. Bi li dokaz poremećenih odnosa bio da me se miče iz kluba, a ostavlja da radim stadion koji je financijski puno veći i važniji projekt? Ne, nema nikakvih sukoba.

Kako onda tumačite izjave vašeg prijatelja, klupskog direktora Galića, koje bi se mogle shvatiti i kao napad na vlasnike kluba?
- Njegov istup odnosio se na medijske špekulacije koje štete klubu. Jak NK Osijek na nogometnoj karti Hrvatske vjerojatno ostalim klubovima nije najdraži subjekt, ali mi smo stvarnost i realnost hrvatskog nogometa. Veliku četvorku ima rijetko koja tranzicijska zemlja, i zato trebamo ostati pozitivni i da svi ti klubovi što duže ostanu u takvim odnosima.

No, Galić je govorio o opstrukcijama, propadanju projekta ako vi odete...
- Njegove su izjave produkt temperamenta i borbe za klub. Generalno gledajući, volim što svi djelatnici i menadžment kluba žive i dišu za klub, a nekada im se prigovara da prekomjerno izražavaju zadovoljstvo ili nezadovoljstvo događanjima u i oko kluba, posebice tijekom utakmice. Osobno, ja sam drugačiji tip, i vrlo rijetko ili gotovo nikada slavim postignute golove. U tom sam smislu umjeren. Galić je takav, temperamentan, ali njegove izjave nisu sporne vlasnicima kluba, a dokaz tome je i to da on ostaje na svojoj poziciji.

Slažete li se s njim u nekim stavovima?
- Na to mogu samo reći da sam već 10-15 godina izvan Hrvatske, tako da sam na neke pojave ili obilježja hrvatskog društva pomalo i zaboravio, a podsjećanja na njih nisu mi najbolje sjela.

Na što konkretno mislite?
- Tri koraka bih naveo kao razloge svoga zasićenja. Prvo je neimanje drugog kandidata na samom početku projekta, drugo je misao kako je moja misija završila početkom radova na Pampasu i da je to moment kada se trebam povući s ove pozicije i baviti se samo stadionom, ali je i tada situacija bila takva da se nisam mogao povući. Treća je, kada sam zaista shvatio i počeo se sebi čuditi kako me išta može iznenaditi, ispadanje iz polufinala Kupa i način kako je do toga došlo. Od tada nisam bio niti na jednoj utakmici NK Osijek.

To što se dogodilo na Rujevici nije ni prvi ni posljednji takav slučaj u hrvatskom nogometu. Niste li ipak malo prenaglili?
- Nisam prenaglio, možda sam preiskren. Ponavljam, četiri godine je bilo i više nego dovoljno za oživljavanje, stabiliziranje i pozicioniranje kluba. Daljnje četiri će, nadam se, biti lakše.

Što se za Osijek mijenja dolaskom Ferenca Sakalja na čelo kluba?
- On je do sada bio potpredsjednik kluba, a u nogomet je involviran puno više od mene. On je potpuni insajder, na telefonu je s djelatnicima kluba možda čak i više nego ja, zaslužan za budžetiranje kluba iz Mađarske, pomogao je i bio aktivni sudionik sponzorskog ugovora INA-e i HNS-a... Dakle, može biti samo bolje.

Kako biste oslikali vaše četiri godine?
- Rečeno-ispunjeno. Tadašnji poziv u pomoć gospode Vrkića i Glavaša ustvari je postao poziv za jedan veliki pokret koji danas broji 25.000 članova, koji je ostvario i neke nezaboravne uspješnice, doveo do toga da se ispuni što sam zacrtao kao osobnu pobjedu, a to je da djeca u Osijeku šeću i igraju nogomet u Osijekovim dresovima. Sve se to dogodilo. Možemo govoriti o rezultatskim ambicijama, ali one su svake godine ostvarene, jer je to svake godine bila Europa. U trenutku kad gradite stadion i kamp, i imate četvrti budžet u ligi, biti prvakom stvar je i velike sreće, a ne biti pobjednikom Kupa stvar je nesreće s prizvukom nepravde. Žal za trofejem? I da i ne. Ne zbog mene, nego zbog navijača ostaje žal što im nismo dali i taj vid sreće, iako vjerujem kako oni znaju cijeniti činjenicu da svakog ljeta u svom gradu gledaju europske utakmice, zvučne ili barem zvučnije europske momčadi kao konstantu. Alternativa je bila da mogu gledati samo atletičare. 

Linker
02. srpanj 2020 08:54