Ludilo, baš tako, zahvatilo je tri navijačke obitelji: Torcidu, Funcute i Bad Blue Boyse, sve njih trese dvoboj na Šubićevcu, to jest hoće li Šibenik uspjeti otkinuti bod Dinamu ili će "modri" slavljenički, okrunjeni novim naslovom prvaka, napustiti Krešimirov grad. Navijači Hajduka i Dinama imaju svoje računice, legitimne, dok Funcuti, prema plasiranim objavama, nikako ne žele pozitivni rezultat domaćina, koji bi "bijelima" osigurao priliku da u izravnom dvoboju na Maksimiru eventualnom pobjedom dođu do trijumfalnog osvajanja naslova prvaka. Usput, na koji "bijeli" žudno čekaju već rekordnih 17 sezona…
Teško je shvatiti tako bolesne porive navijača jednog kluba, koji - da se parafrazira Zorana Slavnića ("više mrzim Partizan nego što volim Zvezdu"), pa im je važniji osjećaj osvetoljubivosti nego uspjeh svoje momčadi. Premda se doima iracionalno, ali fama o suparništvu Splita i Šibenika potječe još iz doba Kraljevine Jugoslavije, kada su nogometaši Osvita i veslači Krke pokušavali nadmašiti splitske klubove Hajduka i Gusara.
Kad se pokrenula naša, hrvatska liga, mnogi su tumačili kako će tu biti pošteno nadmetanje, bez utjecaja sudaca ili naklonosti, odnosno "suradnje" među klubovima. Na žalost, već na startnom prvenstvu dogodio se prvi dogovor, Hajduk je u 15. kolu protiv Dinama odigrao "velemajstorski" 0-0. "Bijeli" su dotad osvojili čak 35 bodova, "modri" svega 26, pa su na bazi političkih instrukcija igrali neriješeno, što nije naudilo kasnijem prvaku Hajduku, ali ni pomoglo suparnicima iz Maksimira, koji su završili tek peti.
Daleko bi nas odvelo tko je nadalje za koga navijao, popuštao, darivao bodove, odnosno tko je za koga igrao… Tu su četiri karakteristična finiša: dva su okončana uspjehom Dinama, po jedan u korist Zagreba i Hajduka.
Prvi slučaj: prvenstvo 1995./96. Varteksu je u posljednjem kolu trebala pobjeda u Splitu kako bi ipak senzacionalno osvojio titulu prvaka Hrvatske. Uoči zadnje runde: Varteks 24, Dinamo i Hajduk po 23 boda. Događala su se politička uvjeravanja, objašnjavalo se kako je "moralna i ispravna jedino borba za svoj dres". Bilo je raznih akcija kao kad je Varteks u Splitu otvorio robnu kuću (tom prilikom je bilo "popusta" za određene), dok su iz Dinama uputili u Split svojeg emisara, koji je dojurio automobilom u Tučepe, gdje je Hajduk bio u karanteni, s bogatom premijom za pobjedu "bijelih". Navijači Hajduka bili su podijeljeni, većina nepopustljiva, manjina sa željom da se naudi "mrskom" Dinamu i pusti tri boda Varteksu. Međutim, suci su također dobili instrukcije: Ivan Vranaričić iz Đakova nije dosudio kazneni udarac za Varteks kod 0-0, a njegov pomoćnik Anđelko Brkić iz Vinkovaca stalno je reklamirao zaleđe Vugrinecu i njegovima (Luka Bonačić, trener Varteksa: Brkiću se ukočila ruka s visoko podignutom zastavicom, sličio je na Kip slobode iz New Yorka"). Hajduk je pobijedio s 1-0, golom Meštrovića u 77. minuti…
Drugi slučaj: prvenstvo 1998./99. Rijeci je oteto prvenstvo za račun Dinama. Tu je vodstvo "modrih" odlučilo premirati osječke igrače s pola milijuna kuna, što je bilo poznato uoči utakmice na Kantridi, koja je završila 1-1. Međutim, i ranije, kada je postalo jasno da Rijeka juriša na naslov, odmah u 5. kolu, s Maksimira su stimulirali Osijek za pobjedu protiv riječkog kluba (5-2) nakon čega je u 9. kolu Croatia slavila u Gradskom vrtu s 1-0. Tada su osječki igrači dijelili premije u jednoj pizzeriji u Osijeku, a trener Stanko Poklepović se ljutio kako "nisam obaviješten, nisam znao ništa". Ni tada, kao ni nakon onih 1-1 na Kantridi. Ostaje pitanje: je li moralno stimulirati Osječane za pobjedu protiv Rijeke, pa onda doći u Osijek po bodove?
Treći slučaj: prvenstvo 2001./02. Tri kola prije kraja: 1. Zagreb 62, 2. Hajduk 59 bodova. I na programu u Kranjčevićevoj ulici gradski derbi, pa su iz Hajduka odlučili stimulirati pobjedu "modrih". Međutim, naišli su na front odbijanja, Tomislav Butina je, navodno objasnio, emisaru iz Splita da "to mi ne možemo uraditi". Vidjelo se kako je Zagreb došao do pobjede s 2-1 i jedine titule (zaslužene u odnosu na činjenicu da su zagrebaši i dvaput pobijedili Splićane - 1-0 kao domaćini, 2-0 kao gosti).
Četvrti slučaj: prvenstvo 2003./04. Tada su Hajduk i Dinamo bili izjednačeni sve do tri kola prije kraja Lige za prvaka, "modri" nisu uspjeli održati korak sa splitskim suparnikom, odlučio je neriješeni rezultat u Stanovima sa Zadrom (1-1). Bez obzira na to što su preostala dva kola, Igor Štimac je kao sportski direktor Hajduka te večeri donio nagradu Zadranima.
I to je pitanje uoči dvoboja Šibenika i Dinama: tko će osigurati naklonost domaćina. Jedni i drugi, dakle "bijeli" i "modri" zovu, prozivaju svoje, jer u momčadi Šibenika trojica igrača su na posudbi iz Maksimira, čak šestorica imaju pripadnost Poljudu. Na tribinama će, prema svemu sudeći, Dinamo uživati potpunu podršku, a pripadnicima Torcide preostaje vjerovati u čudo. q