Dva okršaja Dinama i Rijeke, na Maksimiru i na Rujevici, te dvoboj Lokomotive i Hajduka u Kranjčevićevoj, neprijeporno su utakmice kojima se Prva HNL može ponositi. Istinske, spektakularne ljepotice jesenskog dijela prvenstvene utrke ponudile su gotovo sve što nogomet može ponuditi, bile su to priredbe za nogometne sladokusce.
Zanimljivo, sve su tri utakmice okončane identičnim, 3:3 rezultatom, a u tim je vatrometnim nadmetanjima bilo rezultatskih preokreta, stizanja "minusa", prekrasnih pogodaka, vrhunskih obrana, nespretnih autogolova, dobrog i lošeg suđenja... Ritam igre na sva je tri dvoboja bio na visokoj razini, igralo se žustro, s mnogo energije i trčanja, nije se robovalo taktičkim okovima, filozofija "želimo zabiti pogodak više od suparnika" razveselila je brojne pristalice nogometa, kojima se diže kosa na glavi od "pragmatične igre" i teorije "samo da ne primimo gol"...
Trenerske su vizije, eto, bile u drugom planu, nakon takvih utakmica najzadovoljniji su uvijek gledatelji, a treneri u pravilu pronalaze dosta zamjerki u igri svojih momčadi, poglavito u obrambenom dijelu. U tim su nogometnim rapsodijama u glavnim ulogama bili igrači, kvalitetni igrači zbog kojih se dolazi na stadione i gledaju se utakmice na malim ekranima. Majstorije i euro-golovi Majera, Oršića, Drmića, Abassa..., još će se dugo prepričavati, kao i Petkovićevi hladnokrvno izvedeni kazneni udarci, ili Livajine minijature i konkretni "ubodi", pa Santinijeve čudesne obrane, nespretnosti Eleza i Katića...
Na te tri utakmice vidjeli smo ukupno 91 udarac prema vratima, u prosjeku, dakle, 30-ak po utakmici, što opet nudi fantastičan prosjek od jednog udarca na vrata gotovo svake tri minute! I to dostatno govori o uzbudljivosti, dinamici igre, visokom ritmu... A dobre su igre omogućili odlični travnjaci, HNS je prije dvije godine napravio fantastičan potez obnovivši prvoligaške terene. Jer, na kaljužama i "njivama", na kakvima se donedavno igralo, sigurno ne bi bilo ovako spektakularnih utakmica i eksplozije igračkoga umijeća, kojim se naša liga diči!
Zanimljivo je da je dvije od te tri utakmice sudio Tihomir Pejin iz Donjeg Miholjca, dvoboj Dinama i Rijeke u Maksimiru, te subotnji okršaj Lokomotive i Hajduka (na Rujevici je sudio Igor Pajač, VAR ga je spašavao). I dok nije bilo primjedbi na Pejinovu arbitražu poslije maksimirskog dvoboja, ostali su "repovi" nakon utakmice u Kranjčevićevoj. Sudio je loše, teško je griješio u prosudbama prekršaja, pogrešnim je igračima davao kartone, a na kraju mu se dogodila i prijeporna situacija oko možebitnog kaznenog udarca za Splićane, dvojbena situacija za čiju mu se procjenu "golim okom" zapravo najmanje može zamjeriti. Imao je kudikamo većih propusta tijekom utakmice...
Naravno da je i loše suđenje dio nogometne igre i ne treba od svake loše arbitraže stvarati teorije zavjere. Pejin u Kranjčevićevoj nije "navlačio" ni za koga, sudio je loše zato jer jednostavno – nije dobar sudac! Znamo to već osam godina, otkad je na prvoligaškoj listi i u tome se razdoblju na prste jedne ruke mogu nabrojati utakmice u kojima je dobro sudio. Jedna od tih dobrih bila je, srećom, ona već spomenuta maksimirska između Dinama i Rijeke...
Ova će ligaška utrka za osvajanje naslova biti jedna od najzanimljivijih u povijesti Prve HNL i veselimo se dolazećim prvenstvenim iskušenjima, pred nama je vruće proljeće prepuno uzbuđenja i neizvjesnosti. Pokazalo se dosad kako nema sigurnih bodova, baš ni za koga, ni protiv koga, što je osnovni preduvjet zanimljivosti natjecanja. I nadajmo se da će biti još ljepotica poput ovih koje smo istaknuli, ali i da će se tenzije smiriti, da neće biti "prljavog" prepucavanja, vrijeđanja, neprimjerenih poruka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....