Domaći, strani, na ovim je prostorima gdje je nekad funkcionirala bivša država teško je izrijekom reći tko ide u koju skupinu igrača ili trenera. No, ono što je jasno, u klubovima HNL-a u pravilu su uspješni bili samo stručnjaci koji dolaze s ex-Yu prostora.

Slovenac Matjaž Kek ima četiri trofeja s Rijekom i najuspješniji je inozemni trener u modernoj povijesti hrvatskog nogometa. Među tek pet trenera koji su u RH osvajali trofeje, a tretiramo ih strancima, njegov je sunarodnjak Simon Rožman, koji je s Rijekom uzeo Kup. U tom je klubu prošle sezone dvostruku krunu uzeo Radomir Đalović, bivši crnogorski reprezentativac koji je velik dio nogometnog života kao igrač i kasnije kao trener proveo u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka).

Vahid Halilhodžić, eto, isto ide u skupinu stranaca. Stručnjak iz Bosne i Hercegovine osvojio je naslov prvaka 2011. s Dinamom. Iako je otišao prije kraja sezone, Modri su u trenutku njegovog odlaska već osigurali titulu. Doveo je Zagrepčane i do finala Kupa, koji su također osvojili, ali bez njega na klupi.

Peti trener je jedini pravi stranac, kojeg samo posao veze uz ovu regiju. Valdas Dambrauskas je 2022. osvojio Hrvatski kup s Hajdukom te tako ušao u njegovu bogatu povijest. No, nije Dambrauskasu posao na Poljudu bio prvi u Lijepoj Našoj, prije toga prošao je, i to vrlo uspješno, hrvatsku školu u Gorici. Slično kao i Gonzalo Garcia, koji je ranije u dva navrata vodio Istru 1961 ili Victor Sanchez, koji se na ovdašnje podneblje prije Rijeke navikavao u obližnjoj ljubljanskoj Olimpiji.

Bilo je i onih koji su bez prilagodbe bili uspješni. Primjerice, Španjolac Jose Manuel Aira koji je napravio strašan posao u tek nešto više od dva mjeseca na klupi Rudeša u proljeće 2018. Rudešani su 11 kola prije kraja bili posljednji, a pod Airom su svladali Istru 1961, Osijek, Rijeku, Cibaliju, Hajduk, Slaven Belupo i Dinamo te prvenstvo okončali s plus 14 viška u odnosu na dno. Otišao je na kraju sezone, a danas vodi Penafiel u 2. ligi Portugala. Ili Talijan Paolo Tramezzani, bivši igrač milanskog Intera i Tottenhama, koji se pokazao kao pravi izbor Lukše Jakobušića u siječnju 2021. Hajduk je u drugi dio sezone ušao s petog mjesta i pretekao Goricu koja je uoči početka nastavka imala 13 bodova i utakmicu više. Tramezzani je odveo Bijele u Europu i otišao s klupe, a u Hrvatsku se vratio 2024. kad je bio uspješan i na klupi Istre 1961.

Pet stranih trenera s trofejima u Hrvatskoj

Matjaž Kek (Slovenija)

Najtrofejniji trener u povijesti Rijeke koju je vodio od 2013. do 2018. godine. Osvojio je dva Hrvatska kupa (2014., 2017.), jedan Superkup (2014.) i kao šlag na tortu povijesni, prvi naslov prvaka kluba u povijesti 2017. godine. Pod njegovim vodstvom Rijeka je pretekla Hajduk i postala najveći konkurent zagrebačkom Dinamu.

Radomir Đalović (Crna Gora)

Dođoh, vidjeh, pobijedih, tako je izgledala priča Radomira Đalovića na trenerskoj klupi Rijeke. "Vječni pomoćnik" dobio je šansu u kolovozu 2024. i pokazao se kao pun pogodak predsjednika Damira Miškovića. Sezonu je okončao osvajanjem dvostruke krune, ali nakon tek nešto više od godinu dana mandata dobio je otkaz.

Vahid Halilhodžić (BiH)

Došao je u Dinamo u kolovozu 2010., a dobri nastupi u skupini Europske lige i lako obračunavanje s domaćim konkurentima (plus 17 pred drugim u HNL-u i osvojen Kup gdje je vodio momčad sve do finala) njegova su ostavština. Početkom svibnja 2011. otišao je nakon sukoba sa Zdravkom Mamićem pa je trofej u Kupu potpisao njegov pomoćnik Marijo Tot.

Valdas Dambrauskas (Litva)

Litavac, koji je nedavni 49. rođendan proslavio kao trener Sabaha, ostavio je dubok trag u dva hrvatska prvoligaša. Goricu je vodio desetak mjeseci od veljače 2020. i turopoljski klub u toj je kalendarskoj godini bio četvrti po broju osvojenih bodova. U Hajduku je bio od studenog 2021. do rujna 2022. i Poljud napustio s osvojenim Kupom.

Simon Rožman (Slovenija)

Nije postao novi Rijekin Kek, ali predsjednik Mišković pogodio je i s angažmanom tada 36-godišnjeg slovenskog trenera u rujnu 2019. godine. Jedan je od rijetkih stranih trenera s trofejom u Hrvatskoj, osvojio je Kup 2020., a potom i izborio skupinu Eurolige. Riječku eru završio je krajem veljače 2021., a 2025. je, ne baš uspješno, vodio Osijek.