
U odnosu na prošlu sezonu, pola naših prvoligaša krenut će u novo natjecanje s novim trenerima. Promjene su se dogodile na klupama Dinama, Hajduka, Istre 1961, Slavena Belupa i Lokomotive, dok će pet klubova u novu sezonu startati s prošlosezonskim trenerima: Rijeka, Osijek, Varaždin, Gorica i Vukovar.
Nova su imena, dakle, Mario Kovačević na Dinamovoj klupi (umjesto Sandra Perkovića), Gonzalo Garcia preuzeo je Hajduk (umjesto Gennara Gattusa), Goran Tomić došao je u Istru 1961 (umjesto Gonzala Garcije), Slaven Belupo će voditi Mario Gregurina (umjesto Marija Kovačevića), a na klupu Lokomotive sjeo je Nikica Jelavić (umjesto Marija Cvitanovića). Svoje su pozicije, zasad, zadržali Radomir Đalović (Rijeka), Simon Rožman (Osijek), Nikola Šafarić (Varaždin), Mario Carević (Gorica) i Gordon Schildenfeld, koji je uveo Vukovar u prvoligaško društvo.
Zanimljivo, od petorice trenera koji su ostali na lanjskom radnom mjestu, samo je jedan bio na klupi svoga kluba i na početku prošle sezone. Varaždinec Nikola Šafarić sad je, eto, najdugovječniji prvoligaški trener, na klupu je sjeo 8. prosinca 2023. godine (umjesto Marija Kovačevića) i uskoro će započeti svoju treću sezonu s Varaždinom. A donedavno je najdugovječniji bio vrsni trener Lokomotive, Silvijo Čabraja, na klupi kluba s Kajzerice proveo je tri i pol sezone i sredinom ožujka se, nakon 1380 radnih dana, sporazumno rastao s klubom.
Dok je Kovačević jedini navršio 50 godina te HNL nikad nije imao mlađu trenersku postavu. Prosječna dob ove desetorice je 42,6 godina.
Stara je i točna definicija trenerskoga posla: postoje dvije vrste trenera – oni koji su smijenjeni i oni koji će tek biti smijenjeni! Trenerski je život takav, kad klubu ne ide, ne mogu se promijeniti igrači, a uprava kluba još nikad sama sebe nije smijenila i priznala odgovornost za loše poteze. I u takvim situacijama ceh u pravilu plaća trener, najlakše je promijeniti čovjeka na klupi. I zato su treneri načelno zaštićeni dobrim ugovorima, u slučaju otkaza imaju pravo na otpremninu, od koje mogu lijepo živjeti do neke nove trenerske pustolovine. I tako u krug...
Jasno je da se u novoj sezoni, kao i uvijek, ponajviše očekuje od trenera Dinama i Hajduka. Zvonimir Boban čvrsto je stao uz Marija Kovačevića, bio je njegov izbor i Bobana nisu pokolebali ni loši rezultati Slavena Belupa u završnici sezone. Vidjet ćemo je li Dinamov predsjednik Uprave dobro "odšacao", rezultati će reći sve o njegovu izboru. Veliki je to izazov i za Dinamo i za Kovačevića, pred kojim je posao vraćanja Plavih na trofejne staze. Kovačević nema iskustvo rada u velikom klubu poput Dinama, sad je dobio priliku i na njemu je da je iskoristi i opravda Bobanovo povjerenje. Jak je Kovačevićev adut što će Boban, barem prvih mjeseci, "čuvati leđa" svome odabraniku na trenerskoj klupi.
Gonzalo Garcia došao je u Hajduk, očekivanja su također velika, a kritičari zbivanja u splitskom klubu nerijetko ističu kako Garcijin prethodnik, Gennaro Gattuso, nije stvorio lijepu i dinamičnu igru. U frustraciji zbog još jedne, 20. uzastopne sezone bez osvojenog naslova, zaboravilo se kakav je to igrački kadar imao Gattuso i je li zapravo izvukao maksimum iz momčadi koju je imao u svlačionici? Vidjet ćemo kakvu će potporu Garcia imati od klupskoga vodstva i kakvu će mu momčad "složiti". Gattuso na tom planu baš i nije bio zadovoljan radom Hajdukovih čelnika...
U hrvatski se nogomet vratio Goran Tomić, zamijenivši Garciju. Tomić je dokazano kvalitetan stručnjak, ali njegov će rad i rezultati ovisiti o "materijalu" kojeg ima u svlačionici. Klub iz Pule ostao je bez nekoliko važnih igrača, najavljuje se još odlazaka i tek će se krajem prijelaznog roka (početak rujna) zapravo znati na koga će Tomić moći računati. Dosad je sportski direktor Saša Bjelanović vrlo dobro odrađivao svoj dio posla i prošle je trenere "nahranio" dobrim igračima.
Slična je situacija oko transferne politike i nepoznanica do kraja prijelaznog roka zapravo u gotovo svakom klubu, pa tako i u Slavenu Belupu, kojeg će u novu sezonu povesti dosadašnji Kovačevićev pomoćni Mario Gregurina. Oni koji bolje poznaju odnose u Koprivnici kažu da je Kovačević imao neograničeno povjerenje u Gregurinu i gotovo su sve odluke zajednički donosili. Želio je Kovačević odvesti Gregurinu sa sobom i u Dinamo, ali klub je "spustio rampu", a i Gregurina je osjetio kako je sad trenutak da izađe iz sjene i zaplovi samostalnim trenerskim vodama.
Lokomotiva je, ožujskim odlaskom Silvija Čabraje, od aspiranta na plasman u Europu odjednom postala ozbiljan kandidat za ispadanje! I većina je igrača u kasnijim izjavama potvrdila kako je Čabrajin odlazak bio nenadoknadiv gubitak za klub s Kajzerice, sve se promijenilo u samo mjesec dana, a Damir Ferenčina, dotadašnji Čabrajin asistent, bio je žrtva "sindroma pomoćnog trenera", pa ga je u završnici prvenstva zamijenio Mario Cvitanović, koji je uspio stabilizirati momčad i zadržati prvoligaški status.
Ali, to nije bilo dovoljno da ostane na klupi Lokosa, budući da je klupski "gazda" davno prije obećao klupu u novoj sezoni Nikici Jelaviću, dosadašnjem treneru juniorske momčadi, s kojom je osvojio dvostruku krunu. Uvijek je nepoznanica kako će izgledati svlačionica Lokomotive, Čabraja je tri i pol godine radio Sizifov posao, startao je svakoga ljeta od početka. O ponudi i potražnji na nogometnom tržištu, dakako, ovisi hoće li tako biti i ovoga ljeta, a vidjet ćemo hoće li biti i nekih promjena u odnosu na način dosadašnje potrage za egzistencijom kluba s Kajzerice.
Uglavnom, poznavajući situaciju u našem nogometnom dvorištu, (previše) vremena i "kredita" neće imati ni jedan trener. Čim krene loše, sav će se pritisak, ali i krivnja, jednostavno prebaciti na njihova leđa, počevši od klubova s najvišim ambicijama, pa do onih kojima će temeljni cilj biti grčevita borba za ostanak. A zasluge za dobre igre i rezultate bit će, dakako, podijeljene. Uostalom, predobro se zna da uspjeh ima "stotinu roditelja", dok je neuspjeh "siroče". Odnosno, trenerova odgovornost i krivica...
Komentari (0)