Nogometaši HNK Rijeka pobjedom u posljednjem, 20. ovogodišnjem kolu Prve HNL zaključili su ovu polusezonu i ovu kalendarsku godinu. “That’s all folks” kazao je Goran Tomić za 2021. nakon “iščupana” tri boda protiv Istre 1961. i ocijenio polusezonu, “turbulencijama” unatoč, kao vrlo uspješnu. Kako i ne bi, brojke i trenutno stanje na ljestvici mu idu u prilog, baš kao i rezultati, ukupno gledajući.

Rijeka je ostala u vrhu hrvatskog nogometa, a na proljeće, osim borbe za prvenstvo (koje nije imperativ), Tomićeve pulene čeka i polufinalni ogled Hrvatskog kupa, na Rujevicu stiže “miljenik” riječke publike Nenad Bjelica i njegove osječke trupe. Pobjedom u tom susretu već je osigurana borba za trofej, i to usred Splita. HNS i Hajduk u posljednje vrijeme javno se vole, nikoga nije iznenadila činjenica da će se finalni ogled odigrati na Poljudu, a s obzirom na prikazanu igru u posljednje vrijeme vrlo je vjerojatno da će splitska momčad imati veliku prednost punog stadiona s obzirom na to da se u drugom polufinalnom ogledu sastaju Hajduk i Gorica. I taj susret se igra na stadionu koji vapi za obnovom, izgrađen je još za Mediteranske igre 1979. u Splitu, na otvaranju je tada bio i vrhovni pokrovitelj Igara, Josip Broz Tito... Finale Kupa još je daleko, obnova poljudskog stadiona (travnjak je ljetos već obnovljen), uz pomoć HNS-a, sve je bliže, no to su neke druge teme...

Uspješan put

HNK Rijeka na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem već niz godina ima svoj put. Prilično uspješan, ako pitate bilo koga kome je Rijeka u srcu. Naravno, svaki put ima svojih uspona i padova, no sportski gledano, povijest Rijeke nikad nije bila toliko plodna i uspješna kao u posljednjih gotovo 10 godina otkad je Mišković, uz fondaciju Social Sporta i Gabrielea Volpija, preuzeo riječkog prvoligaša. Za tri mjeseca, 20. ožujka 2022. godine, bit će tome točno deseta obljetnica...

Uoči početka i ove sezone Rijekine dionice nisu dobro kotirale kada su u pitanju najveći sportski dosezi. Nitko momčadi koja je lani, u posljednjem kolu na čelu s Tomićem, jedva izborila Europu, nije davao prevelike šanse za “fight” s preostala tri kluba iz velike četvorke hrvatskog nogometa. Štoviše, predviđala se borba za 4. mjesto s Goricom i Lokomotivom... Dodajmo tome da je ljetos Rijeku napustilo nekoliko stožernih igrača, da je došao veliki broj novih, pa niti trener sam nije znao kakvu će momčad imati uoči starta zahtjevnog prvenstva. Europske utakmice bile su nagrada, šteta što je taj PAOK ipak bio bolja momčad od Bijelih. Da barem nisu primili gol u posljednjim sekundama u Grčkoj... No, nema plakanja za prolivenim mlijekom.

Premašila očekivanja

Danas, 20 kola nakon, Rijeka je premašila sva očekivanja nogometnih zaljubljenika. U očima navijača “Nevere s Kvarnera” sigurno je to moglo i bolje, posebice kada su derbiji u pitanju (šest bodova iz šest susreta s Dinamom, Osijekom i Hajdukom), no momčad Bijelih, brojke tome govore, odigrala je većinu sezone na visokim okretajima. Tih 40 bodova iz 20 susreta, odnosno, dva boda po utakmici s ukupno osvojenih 2/3 ili točno 66,66 % bodova, rezultat je vrijedan pažnje i hvale.

Mogla je i više

Uostalom, to je uvjerljivo druga najbolja polusezona Rijeke u posljednjih šest godina, uspješnija je samo bila ona šampionska Kekova Rijeka koja u toj polusezoni nije znala za poraz. Teško da će se tako skoro, u ovoj konstelaciji snaga, ponoviti osvajanje 86,66 % svih mogućih bodova koje su Bijeli tada osvojili. Neka druga vremena s nekim drugim budžetima.

Baš zato ostaje još veći žal što Tomićeva Rijeka s izravnim konkurentima koji pretendiraju na prijestolje nije uzela koji bod više, a na terenu se vidjelo da je mogla. Više su problema Rijeci kroz sezonu stvorili klubovi poput Lokomotive, Šibenika i Gorice nego znatno bogatiji i skuplji protivnici. Prema Transfermarktu, “Bibliji” za nogometne vrijednosti i statistiku, Rijeku je čak pretekla i Gorica. Kristijan Lovrić, njihov najvrjedniji eksponat u “izložbenom prostoru”, vrijedi danas 6 milijuna eura, cijela momčad Bijelih procijenjena je na nešto manje od 20 milijuna.

Nije tajna da Rijeka ima možda i najtanji “roster” od svih pretendenata na vrh. Kada se netko od stožernih igrača ozlijedi ili zbog kartona mora pauzirati, “Tomić & co” nalaze se u određenim problemima. Svega 17 igrača Rijeke bilo je više od 600 minuta u igri ove polusezone u HNL-u, odnosno, više od 1/3 ukupno odigranih minuta. Dodamo li tome da su u toj brojci i dva vratara, Nediljko Labrović (600) i Martin Zlomislić (810), koji su zbog ozljeda i procjene struke skupili respektabilne minute na golu (uz Prskala, koji je odradio četiri utakmice, odnosno, 360 minuta bez sudačkih nadoknada), dolazimo do brojke da je u polju 1/3 minuta svih utakmica odigralo svega 15 igrača.

Srećom po Tomića, neke od tih rezervi koje su dugo grijale klupu počele su pokazivati igre zbog kojih su i dovedeni u Rijeku. Primjerice, Obregon je u posljednja četiri prvoligaška kola postigao dva pogotka, ovaj protiv Istre 1961 bio je vrijedan i pobjede i neopisivo važna tri boda...

Lopte miruju

Lopte će neko vrijeme i na pomoćnim terenima Rujevice mirovati, igrači kreću na dugo čekani zimski odmor, blagdani uz najmilije najbolja su terapija. Nakon toga slijede pripreme u Istri i brušenje forme za nikad zanimljivije proljeće na hrvatskim travnjacima. Uzbuđenja neće nedostajati, a da Rijeci ne nedostaje širine u kadru za još bolje i konkurentnije proljeće moraju se pobrinuti odgovorni s kata stadiona HNK Rijeka. Predsjedniku i Robertu Palikući predstoji naporan rad. I ispunjavanje božićno/novogodišnjih želja stožera i navijača. Djedice, Rijeka je ove godine bila dobra, nestašna i razigrana, ali dobra...