Teško nam se sjetiti kad je zadnji put neka momčad u HNL-u bila Dinamu takva “crvena krpa” i trn u oku kao ovoga proljeća Bjeličin Osijek. Baš ta činjenica da na klupi kluba koji ionako ima visoke ambicije i planira skinuti Dinamo s hrvatskog trona, sjedi čovjek koji je ostvario rezultate u Dinamu i onda otišao na ne odveć prijateljski način, dodatno ispunjava maksimirsku svakodnevicu nervozom uoči subotnje utakmice.

Potpuna koncentracija

Niti ona Miškovićeva Rijeka kad je bila u naletu i kad je jasno krenula prema vrhu nije toliko zabrinjavala Modre, mogli bismo rivalitet koji se rađa između Dinama i Osijeka (Bjelice) možda usporediti s onim kad je u Hajduku stolovao Igor Štimac, kad su Modri i Bijeli bili egal i u borbi za naslov se nisu birala sredstva. Naravno, rivalitet Dinama i Hajduka nemjerljiv je s bilo čime, a tada je, između 2000. i 2005. godine, što se HNL-a tiče, bio na vrhuncu i još je uvijek rivalstvo daleko od svih ostalih rivalstava u Hrvatskoj, no što se više pokušavamo prisjetiti kad je u Dinamu vladala takva ozbiljnost i fokusiranost na domaće prvenstvo, sve više dolazimo do zaključka da ona otad nikad nije bila veća.

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Dinamo si je, naravno, najviše sam kriv, da nije bilo onih poraza od Rijeke i Šibenika u Maksimiru, subotnji bi derbi bio svojevrsna meč-lopta, prilika da Modri odu na sedam ili čak devet bodova prednosti, a to bi, sukladno tradiciji, teško ispustili. No, sad kad je “nula-nula”, u Maksimiru nisu spokojni, važe se svaka riječ, prati se i komentira svaki potez Bjelice i Osijeka, pod povećalom je svaki zarez u medijima, čita se i između redaka, traži pozadina sudačkih odluka...

Tako su u Dinamu uoči ove utakmice donijeli i jednu neobičnu odluku. Nema medijskih istupa igrača ni trenera! Odnosno, nema novinarskih pitanja, samo odgovori, razgovori s akterima producirani na klupskim kanalima. Pitanja iz medija, još jednom - nema! Doduše, što se tiče trenera Zorana Mamića to nije novost, zadnji je put, osim na kraju priprema, dostupan bio nakon ždrijeba 1/16 finala Europske lige, Dinamo ni inače nema klasične presice uoči i poslije utakmica. Što je loše i može se tumačiti da u Dinamu bježe od teških pitanja. No, sad je model dodatno postrožen!

Ideja je, neslužbeno, potpuna koncentracija na teren, da se izjavama, potencijalno, ne stvaraju dodatne tenzije, ne pruža prostor za polemiku ili Bjelici neki dodatan “volej” za motivaciju momčadi. Nepopularna mjera sigurno, jer upravo je dostupnost trenera i igrača pozitivno razlikovala Dinamo od ostalih klubova (ne samo u Hrvatskoj). Ali kako to obično biva, pobijedi li Dinamo u subotu, ispast će kao pun pogodak, isto tako, u slučaju poraza, bit će proglašena podbačajem. No, kako god je tumačili i ta odluka dokaz je da dvoboj s Osijekom nije obična utakmica za Dinamo i da je mobilizacija u Maksimiru maksimalna.

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix

Titula je imperativ

Složit će se svi u nogometnoj javnosti da je pritisak uoči utakmice na Dinamovim leđima, da je Dinamo taj koji može puno izgubiti, jer naslov prvaka je Modrima imperativ. A to, sudeći po tradiciji, nije sasvim loša vijest za Mamićevu momčad, jer rijetko je Dinamo gubio utakmice kad ih je baš morao dobiti. Barem u novije vrijeme, da se ne vraćamo sad u 2004. i Zadar, kiks u borbi za naslov, ili 2005. i Koprivnicu kad je Dinamo posrnuo u Ligu za ostanak. Nakon toga, uglavnom pobjede u ključnim utakmicama.

Primjerice, 2011. Hajduk je uoči derbija u Maksimiru zaostajao samo pet bodova; Dinamo je slavio 2:0 i odmaknuo. Onda, 2016., Rijeka je bila samo dva boda u minusu, maksimirski derbi mogao je štošta promijeniti; opet 2:0 za Dinamo! Kao i 2018. na Poljudu, kad se Hajduk primaknuo na pet bodova, poraz bi za Modre značio “slobodni pad’. Bilo je 1:2 i Modri su opet odjurili. Ili još 2009. u Vinkovcima, kad je borba s Hajdukom bila neizvjesna, tri boda kraj Bosuta bila su “pod mus”. Dinamo je okrenuo utakmicu i slavio 4:3, zasjeo na 1. mjesto. Kad je bilo najpotrebnije u HNL-u, Dinamo je nalazio način...
Ipak, dugo nisu bili u ovakvoj situaciji, iako treba i to naglasiti, do kraja prvenstva i nakon derbija ima puno utakmica, neće taj susret ništa odlučiti. Ali, isto tako, ako u svojim porukama s klupskih kanala igrači budu poručivali da je to “utakmica kao i svaka druga” i da “gledamo sebe, a ne suparnika”, vjerujte, daleko je od toga!