Temom slike i virusa najupečatljivije se do sada kod nas bavio David Maljković kasnih 90-ih u radu "Nezavisna forma". Ovaj, danas jedan od naših najzastupljenijih autora na međunarodnoj sceni, preko svojih ranijih slika naslikao je bijele kvadratiće koji su se, tumačio je, širili poput virusa. Nakon toga, krenuo je djelovati dalje, po vlastitom priznanju, "rasterećen".
"Slika kao virus" tema je 27. Slavonskog bijenala. Slika je ovdje shvaćena u širem kontekstu, kao "living picture", pa su obuhvaćeni svi mediji, i video i fotografija...
Slavonski bijenale postoji od 1968., mijenjao je koncepte, od revijalnog prikaza umjetnosti lokalnih, slavonskih autora, do šireg konteksta. Ovogodišnje je jedno od najjačih izdanja, ako ne i najjače.
Žirijem je predsjedao i temu je odabrao Krešimir Purgar, kustosica je Valentina Radoš. Izložba se može pogledati i u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek i online do kraja veljače.
Osim na aktualnu pandemiju, naslov se oslanja na djelo W. J. T. Mitchella "What do Pictures Want". Purgar nalazi na mnoštvo, pomalo i provokativnih, u svakom slučaju zanimljivih inspirativnih paralela između slike i virusa Sa svima se slažem, samo se za jednu od teza ne bih do kraja složila s njim, a to je da se "za virus ne zna zašto neke nacije i područja pogađa jače, a neke slabije", dok za slike "ne možemo predvidjeti hoće li se usidriti u imaginariju neke kulture ili neće". Dapače, rekla bih da je poprilično lako predvidjeti za sliku gdje će i u kojoj kulturi dobro proći.
Umjetnička predviđanja
Kako je stigla pandemija, tako se u rubrikama kulture često piše i o onim umjetnicima čiji su radovi "predvidjeli" današnju situaciju: ima li aktualnijeg slikara od Edwarda Hoppera, koji je živio u prvoj polovici 20. stoljeća i slikao napuštene prostore i izolirane pojedince, ima li aktualnijih prizora, postavlja se pitanje, od ispražnjenih gradskih trgova kakve je slikao Giorgio de Chirico, aktualnijeg prikaza odnosa od ljubavnika pod maskama, kakve je slikao Magritte. Ima li aktualnije knjige od one E. M. Fostera, "The Machine Stops" iz 1909. u kojoj piše kako je u budućnosti "nespretni sustav javnih okupljanja već odavno napušten". Naravno, možemo ići i korak dalje, u apstrakcijama tražiti prikaze virusa, u video radovima nedostatak fizičke bliskosti.
S bijenala su pozvali, dakle, umjetnike, da kroz umjetnost kao vizualan medij prikažu trenutak u kojemu je ono čega se trenutačno najviše bojimo, a što je nevidljivo.
Nije, naravno, riječ o direktnim odgovorima, neki su radovi nastali i prije nego što je pandemija započela, a jesu li što slutili, možemo samo spekulirati, jer se iz današnje perspektive čini da je slutnja bila prisutna, a umjetnici su oni koji jesu, ili bi barem trebali biti, intuitivniji.
Javilo se gotovo dvije stotine umjetnika, od toga je odabrano njih trideset pet, zanimljiva je to kombinacija imena, od Južne Koreje i Velike Britanije, do nekoliko lokalnih, slavonskih autora. Ne izlažu se djela umjetnika koja često gledamo pa je i to već promjena. Iskoristili su priliku i za promociju novih imena, npr. izlažu diplomski rad "Corpus Anima" Ene Gilih, motiv je klasičan, "Pietà", no obje su protagonistice žene. Zanimljiv je rad još jedne osječke umjetnice, Ane Petrović, o kojoj smo puno pisali kad je njezin rad "Pičkin dim" podignuo prašinu, a izlaže video "Rezanje", koji je dobio i jednu od nagrada.
Grand Prix ide u Tel Aviv
Grand Prix je osvojio umjetnik iz Tel Aviva, Shir Handelsman, 31-godišnjak koji za sobom ima zanimljivu karijeru, bio je glazbenik, potom je magistrirao filozofiju, da bi se okrenuo umjetnosti. U nagrađenom video radu "Redemption" pjevač snažna glasa Jeffrey Francis izvodi istoimenu Bachovu skladbu, a nadglasavaju ga mašine u postrojenju u kojemu se nalazi.
Južnokorejskom umjetniku Taeyoungu Ahnu, uz umjetnost su, pak, struka psihologija i ples. Njegova je digitalna instalacija, "Djevojka u cvjetnom vrtu s erom Covida-19 i tabletama" promišljanje današnje situacije, no kroz svojevrsni vizualni rječnik flower-power estetike.
Od stranih izlagača, spomenimo britanskog umjetnika Boba Bicknella-Knighta, koji se bavi temama nadzora, utopije, distopije, konzumerizma, digitalizacije. Za Osijek je napravio sliku "Markova šesnaesta". Riječ je o 16. slici po redu kojoj je tema Mark Zuckerberg, tema je trenutak kad je osnivač Facebooka rekao da će jesti samo one životinje koje sam ulovi, jer mu je to izazov.
Prikazuje ga uz "trofej" kako mrtve životinje vide lovci koji su ih ubili, pa se potom fotografiraju uz njih.
U pandemijsko vrijeme do izražaja je nekako više došla umjetnica Marija Ančić koja je ove godine imala i samostalnu izložbu u Splitu, animacije u GIF-u koje inače objavljuje na svom blogu, a vezane uz osjećaje tjeskobe, straha, nesigurnosti. Na ovoj izložbi pokazuje rad "Opasno življenje" ženu s s prevelikim škarama u rukama. Izlaže, potom, i Viktor Popović autor je rada "Bez naziva (Arhiv Zenčišće)" s kojim je, nažalost je to nekako u široj javnosti prošlo ispod radara, sudjelovao i na jednom od značajnijih sajmova suvremene umjetnosti, Armory Show u New Yorku. Tema je napušteni kompleks Zenčišće pored Jelse.
