Utakmica Rijeke i Dinama zaokružit će 33. kolo Hrvatske nogometne lige. Od tog se susreta na Rujevici puno očekuje, a ovo su mišljenja naših novianra o tome kako bi se duel mogao odvijati, odnosno u kakvom ga raspoloženju dočekuju Bijeli i Plavi.
Pogled s Rujevice - Mateo Sučić
Rijeka je sasvim sigurno u krizi rezultata, od toga se ne može pobjeći, samo dva boda i tri uzastopna poraza iz posljednjih pet prvenstvenih utakmica nedvojbeno su ispod razine ove momčadi koja izgleda ispuhano i bez samopouzdanja, pa gledajući iz tog kuta teško je pronaći razloge za optimizam uoči današnjeg sraza s Modrima, koji su već okrunjeni prvacima.
Ipak, Rijeka je na zadnjih pet utakmica svaki put stvorila prilike iz kojih se može (i mora) poentirati, svaki put je imala vrlo izgledne situacije za prelomiti utakmicu na svoju stranu i da nije bilo dječjih bolesti u obrani, odnosno neshvatljivih rješenja u napadu, bilo da se radi o završnici ili zadnjem pasu, danas bi akcije Bijelih za drugo mjesto bile kudikamo veće, a bodovni konto nedvojbeno popunjeniji nego što je trenutačno.
Ovako su svi već otpisali Franka Andrijaševića i društvo u toj utrci, pa ako su ih doista sputavala očekivanja javnosti da će biti drugi, sada su lišeni tog pritiska. Samim time mogu i igrati opuštenije, biti mirniji u realizaciji i koncentriraniji u defenzivnim zadacima. I uzdati se da će im Fortuna protiv najjače hrvatske momčadi vratiti malo onoga što im je uzela na posljednjim odigranim utakmicama. Kvaliteta igrača koje Rijeka ima u napadu jednostavno mora negdje eksplodirati, a iako Dinamo nije idealan suparnik za vađenje još jednom može biti prekretnica riječke nogometne sezone.
Pogled s Maksimira - Davorin Olivari:
Dinamo je nakon tromjesečne stanke zbog pandemije koronavirusa djelovao umorno, pospano i mamurno, kao nakon nekog ludog tuluma nakon kojeg su ostale samo zgnječene limenke i razbijene boce. Gledali smo utakmice u kojima su se Modri mučili, teturali, pokušavali osoviti na noge i odigrati, kako se to kaže u ovim krajevima, “kak Bog zapoveda”. Izgubili su samo od Lokomotive iz onog jedanaesterca u posljednjoj minuti, ali i na ostalim utakmicama koje nisu izgubili, izgledalo je doista kao da jesu.
Javnost je u trenutku postala veliki kritičar novog trenera Igora Jovićevića i njegovih plavih dječaka, počela je uspoređivati njegov i Bjeličin europski Dinamo, što je bilo posve pogrešno, jer objektivni promatrač mogao je zamijetiti da je trener u situaciji kad je bilo jasno da je novi naslov državnog prvaka uvjerljivo osiguran, miksao momčad i davao priliku mladim dečkima. Danas će biti drukčije, Dinamo će na Rujevici istrčati u najboljem mogućem sastavu koji je na raspolaganju Jovićeviću, stiže s provjerenim snagama i vjerujem da će - pobijediti! Ne samo zbog toga što je Nevera s Kvarnera trenutačno povjetarac, nego zbog toga što je svima u Maksimiru puna kapa prozivanja zbog “tanke” igre. Dinamo želi pokazati zašto je uvjerljivi prvak, kako zna odigrati kad im kritike počnu ići na živce, a postoji i onaj jedan riječki dug, Bjeličin poraz u Kupu koji još uvijek boli kao ugriz stršljena. Jovićević dolazi na naplatu.