Runje: 'Smiješno je kad Modri govore 'hrabro smo poginuli'. Daj jednom ostani živ...'

Kopenhagen ima Tivoli, jedan od najstarijih zabavnih parkova na svijetu, i na njegovom reprezentativnom punktu već dvadeset godina restoran Hercegovina Nikole Jurića, a ovih mjeseci dobio je i Nordsjaelland s hrvatskim štihom, mali klub iz dvadesetak kilometara udaljenog Faruma u kojem igraju Ivan Runje i Mario Tičinović. Dok je Tičinović dobro znan, kao u dizalici “Zlatnog tornja” u tamošnjim adrenalinskim ludorijama, strelovit je uspon Runjine karijere.

- Slatko sam se nasmijao kad sam na nekim portalima pročitao “Runje, vratar iz Nordsjaellanda”. Kao da kod nas svaki Runje mora biti golman - kazao nam je Ivan, rođen 9. listopada 1990.

Prije manje od godinu dana igrao je Drugu HNL, a danas slavi bod protiv Juventusa u Ligi prvaka (1:1). Tko je sad taj, pitali su se mnogi.

- Rođeni sam Splićanin, iz Splita 3. No, moja sreća zove se Mosor iz Žrnovnice, tamo sam se kalio u Drugoj ligi, potom iskoristio priliku i otišao u Dansku.

Zašto igrate u Nordsjaellandu, a ne na Poljudu?

- Počeo sam u Dalmatincu, kao i mnogi mladići, da bih se već od pionira našao u Hajduku, i tako sve do juniora. Tada su pogon preuzeli Robert Jarni i Stanko Poklepović, meni su rekli da nisam dobar za Hajduk. U tom času bio sam nejak, manji, nisam se fizički razvio kao neki drugi vršnjaci. Što ću, prešao sam u Mosor i u prvoj juniorskoj godini radio sa seniorima. Mogu iskreno kazati; bilo mi je jako žao što sam morao otići iz Hajduka, ali sada mi je drago.

U Mosoru je brzo postao oslonac ekipe, pa i juniorski amaterski prvak države, zaljubio se u broj 17 na dresu, stavio ga čak i u e-mail, poput Mandžukića.

- Napredovao sam, stjecao iskustvo, Hajduk me ponovno zvao, na probu. Boravio sam deset dana kod Krasimira Balakova, zadovoljio, trebao potpisati ugovor, ali nismo se dogovorili oko nekih detalja. Uvjeti su bili smiješno nepovoljni za mene. Javio mi se Nikola Jurić i pitao “Bi li u Dansku?”. Zašto ne!

Dobro, kako ste vi u stanju s Juventusom odigrati 1:1, a u zagrebačkom Dinamu plaču da se sudaraju s drugom dimenzijom, Ante Čačić sam proglašava Modre uljezom u Ligi prvaka?

- Koja je tajna? Naš trener ne govori tako. Mi smo uvijek svoji. Svaku utakmicu igramo na jednak način, i protiv najlošije ekipe u danskom prvenstvu i protiv Chelseaja ili Juventusa, ništa ne mijenjamo u pristupu i stilu. Nama šef struke kaže: “Možemo, znamo, pokažimo što smo radili na treninzima. I kod njih postoje slabosti, nastojmo iskoristiti šanse”. Nikad se ne predaje, uvijek ističe da imamo igru, doista prezentiramo odličan nogomet. Juventus nije poražen u gotovo 50 utakmica, izvrsno smo se nosili, nismo vidjeli razliku sve do petnaestak minuta prije kraja kada smo pali. Mediji nas ovdje zovu mala Barcelona, zato što njegujemo pas-igru.

Hrvatski prvak pomiri se s kapitulacijom i prije utakmice.

- Najsmiješnije mi je kad govore “Hrabro smo poginuli”. Daj jednom ostani živ! Što će igrači reći kad trener nije optimist, i oni se onda predaju. Gledao sam Dinamo s PSG-om, djelovao mi je bezidejno i bezglavo. U HNL-u su moćni, ali u Europi ne izgledaju dobro. To je tako čudno jer imaju klasnih pojedinaca.

Tko je bolji, vi ili Dinamo?

- Mi smo jači. Ne bi se Zagrepčani naigrali protiv nas. Iako ne mogu reći da smo puno bolji.

Je li vam se oglasio netko iz stožera reprezentacije. Stoper ste, imate 22 godine, perspektiva...

- Mnogi mi se ljudi javljaju, do mene dopiru neke informacije da će me izbornik ili netko od njegovih pomoćnika doći pogledati, da me prate, no nitko me izravno iz nacionalne vrste nije kontaktirao.