Čovjek je od akcije, od ideje i silne energije. Čak u tolikoj mjeri da ga je objektivno teško pratiti, da oni koji to čine padaju s nogu i trgaju se od posla. Nije nogometaš po vokaciji Draža mu je bila atletika. Čak je znao i reći da je gotovo mrzio nogomet i nogometaše. Zašto?
- Mi smo atletičari u Gradskom vrtu trenirali sve dok na igralište nisu počeli izlaziti nogometaši, a za nas je to značilo prekid treninga - sa smiješkom kaže Meštrović.
Brzo je pohvatao konce zbivanja u nogometu i bez ustezanja progovorit će o svemu. Sasvim otvoreno. A njegov klub Osijek u silnoj je ekspanziji. Ove srijede posjetio ga je i Viktor Orban, a kada u neki klub dođe predsjednik vlade neke druge države, onda taj događaj zaslužuje posebnu pozornost i ima ogromnu težinu. Ne događa se često i ne događa se svakom! Na Orbanov je posjet silno ponosan i Meštrović.
- Jednako vam je to kao kada vam dragi prijatelj dolazi u kuću. Svi smo bili radosni zbog njegova posjeta. Da, velika je to stvar, ali nije se dogodila slučajno. Veže ga s nama u prvom redu prijateljstvo, ali i ljubav, a dakako i veza s poslovnim ljudima, donatorima koji grade kamp na Pampasu. Njegov je posjet jako važan zbog kulturoloških, socijalnih, sportskih, a i svih onih razloga koji nas u ovo doba globalizacije, uvjetno rečeno, male narode tjeraju da se ujedinimo u zajedničkim interesima koje jedino tako, zajednički, možemo izboriti - izjavio je Meštrović.
Više od dva sata mađarski premijer zadržao se u Gradskom vrtu. Bio je njegov posjet očito i više od pukog pronalaska koliko toliko slobodnog termina u prebogatom protokolu koji ga je okupirao u vrijeme boravka u Osijeku.
- Premijer Orban, odnosno Viktor kako ga svi u NK Osijek zovemo, naš odnos naziva kulturnom suradnjom koja je nužna za opstanak svih malih naroda razjedinjenih utjecajem velikih sila s razjedinjenim stavovima, interesima i pogledima na budućnost, koji u odnosima sa svojim susjedima ne predstavljaju realnu snagu. Ali više zemalja okupljenih oko istih vrijednosti i ciljeva itekako mogu predstavljati važan čimbenik na svjetskoj sceni.
Mađarska vlada donirala više od 10 milijuna eura
Mnoge je iznenadila spoznaja da Vlada Mađarske izdašno novčano podupire izgradnju nogometnog kampa na Pampasu. Za tu je namjenu predvidjela i izdvojila više od 10 milijuna eura! Mađarska inače podržava sve projekte i pomaže njihovu realizaciju u susjednim zemljama gdje Mađari žive kao pripadnici nacionalne manjine.
Vidjelo se, doživjelo, u svakom trenutku da je s premijerom Mađarske doista u iznimnim prijateljskim odnosima. U tom je ozračju protekao i njihov posjet gradnji kampa i stadiona na Pampasu. Znano je, mađarska vlada izdašno je pomogla cijeli projekt. Predviđeno je da sve bude završeno u ljeto iduće godine. Ima i nevjernih Toma, sumnjičavaca, pa dakle, hoće li Pampas zaživjeti 2020.?
- Hoće, bez daljnjega. Sve napreduje predviđenom dinamikom i stadion i kamp bit će završeni u predviđenom roku. Uvijek to volim reći, i ponovit ću. Naša je suradnja partnersko prijateljstvo, ovo je dokaz Europe bez granica. Da, to je moguće. Pampas će biti izgrađen hrvatskim glavama i rukama uz pomoć dijela mađarskih donacija i u toj činjenici vidim iskrenu prijateljsku namjeru u kojoj nije bilo postavljanja uvjeta niti za angažiranjem mađarske građevinske operative kao izvođača radova, niti bilo kakvih drugih, uvjetno rečeno, pritisaka da taj projekt izgubi sintagmu ‘sto posto Hrvatsko’! Usporedio bih ga, simbolički, s jednim od najpoznatijih svjetskih spomenika, onim u SAD-u, dakle Statue of Liberty, kolosalnom neoklasicističkom skulpturom na ulasku u newyoršku luku koja je simbol Amerike, novog života svih useljenika koji su u 19. i 20. stoljeću dolazili, a stopostotni je dar vlade i naroda Francuske. Da, u tome, Kipu slobode, vidim simboliku i poveznicu s ovim što se događa kod nas na Pampasu.
A kad je u pitanju izgradnja tog velikog nogometnog kampa i novog stadiona mnoge ‘škaklja’ znatiželja koliko će to sve koštati.
- Nema pravog odgovora, za sada. Normalno je da se kod tako velikih projekata i novčanih investicija egzaktan budžet ne zna do samog kraja. Ja ga nastojim držati u prethodno zadanim okvirima, a ono što je najbitnije, uvjeravam vas, s financijske strane realizacija nije upitna.
Bit će to zdanje na ponos i diku svima, ne samo u Osijeku, zar ne?
- Rekao sam i ponovit ću još jednom. NK Osijek je, gledano u cjelini, broj jedan u Hrvatskoj! Ako ste digli obrve na ovu moju tvrdnju, reći ću samo dvije činjenice iz lepeze onog što je Osijek napravio, a koje će vas natjerati da ih spustite. To je u prvom redu naša škola nogometa jer imamo se pravo hvaliti da su sve naše momčadi mladih uzrasta osvajači Hrvatskog kupa za prošlu godinu. U konkurenciji pionira, kadeta i juniora. Velik je to uspjeh. Kao drugo, radi se o infrastrukturi koju gradimo. Već sad su sasvim jasni obrisi stadiona koji će unutar svoje kategorije i kapaciteta 13.000 gledatelja biti daleko najljepši u Europi, a uz to će biti izgrađen bez kune ili eura kredita. Naglašavam i činjenicu da u zemljišno-knjižnom izvatku za petnaest hektara zemljišta, prostoru predviđenom za kamp i stadion, pod rubrikom “teretovnica” neće stajati ništa. Volio bih da mi netko kaže s kojim je uspjehom to usporedivo.
Sve izneseno drži vodu, neprijeporne su to činjenice. Ali uz vaše djelovanje kao Osijekova predsjednika, znano je, savjetnik ste predsjednika HNS-a Davora Šukera, i veliki ste prijatelji, a uz njega se opet veće priča o opozivu s dužnosti.
- Da, ali samo ako ćemo o tom suditi po medijskim natpisima. Naime, Davora Šukera se u medijima smjenjuje već godinama. On je, moram to naglasiti, legalan i legitiman predsjednik HNS-a! Po meni i daleko najbolji za tu funkciju, kako prije, tako i dan-danas s neusporedivom težinom u svijetu, ali i nevjerojatnom lakoćom da bude obezvrijeđen u Hrvatskoj. Godinama živim i radim u inozemstvu i svuda gdje sam bio i kretao se uvjerio sam se koliko je cijenjen i da njegovo ime otvara mnoga vrata.
Jasno je da ste kao njegov savjetnik i njegov pobornik.
- Da. Činjenično gledano jedan je od najuspješnijih nogometnih djelatnika u povijesti Hrvatske od devedesetih naovamo. Kao igrač bio je osvajač brončane medalje na SP-u, kao predsjednik Saveza srebrne medalje na SP-u, bio je i osvajač Zlatne lopte na SP-u kao najbolji strijelac, u njegovu mandatu bili smo na tri velika natjecanja, a i sada smo izborili plasman na Euro 2020.
Neki vele, žele to, drma mu se stolica. Teško da će neokrznut izdržati najnovije udare.
- Recite mi ime boljeg kandidata za predsjednika HNS-a. Recite mi ime s jačim prijateljskim vezama u FIFA-i i UEFA-i u kojoj obnaša i dužnost člana vlade. Recite mi ime pretendenta na Davorovu funkciju koje može stati s njim na istu vagu. Nema takvoga, ja ga ne znam. A ako mi i kažete neko ime, onda ću rado argumentima ponovo i zauvijek stati u obranu onoga što Davor Šuker predstavlja za Hrvatsku i hrvatski nogomet u svijetu
Dotaknuli ste se EP-a 2020., plasmana Vatrenih na još jedno veliko natjecanje. Uskoro će ždrijeb, u koju biste skupinu vi voljeli da dospiju Vatreni, s kojim protivnicima.
- Nemam preferenci ako me se pita koga bih za protivnika, ali imam o skupini, o mjestu igranja. Volio bih da to bude ona skupina koja će igrati u Münchenu i Budimpešti. Bilo bi to idealno. München zbog mnogobrojne hrvatske zajednice u Bavarskoj i blizine našoj domovini. Budimpešta pak također zbog blizine Hrvatskoj, a u prvom redu zbog jednog od definitivno najljepših stadiona u Europi. Osim toga i zbog naklonosti mađarskih navijača prema Hrvatskoj i hrvatskom nogometu.
Vratimo se Osijeku. Mađarski premijer Viktor Orban javno je istaknuo da u dogledno vrijeme, kazao je, za dvije do tri godine, vidi Osijek kao prvaka Hrvatske. Zna li on nešto više, sam je kazao kako ste ga uvjerili kako je to moguće?
- Mogu reći da Viktor, dopustite da ga tako oslovljavam jer takav je naš prijateljski odnos, jako dobro upoznat s planovima koje imamo mi u NK Osijek. On je čovjek izrazitih strateških sposobnosti, pronicljivosti i iskustva pa vjerojatno zna o čemu govori i prepoznaje potencijal u onome što radimo i dokle to može dovesti. Meni je drago da je jednako ambiciozan kao i mi, a ta ambicija ima i te kakvo uporište u stvarnosti.
Ukupna investicija do 50 milijuna eura
Negdje početkom oživotvorenja projekta izgradnje novog stadiona na Pampasu spominjao se za tu svrhu novčani iznos od oko 25 milijuna eura. Danas je izvjesno, biti će puno više od toga. Predsjednik Meštrović se za sada suzdržava prognoze i kalkulacije koliko će to sve skupa koštati pa ostaje jedino nagađanje, a dobro upućeni tvrde da će se trošak, odnosno investicija, kretati do 50 milijuna eura.
Ipak, ove ste kalendarske godine promijenili već dva trenera Bijelo-plavih, Zorana Zekića i Dinu Skendera. Sada je treći na potezu, Ivica Kulešević. Tražili ste i inozemnog stručnjaka u međuvremenu. Brojna su se imena pojavila u kuloarskim pričama, a na kraju ste našli novo, domaće rješenje.
- Osijek ima sreću što u svom trenerskom kadru ima takvu kvalitetu koja donosi takav rezultat koji je mene osobno natjerao da pitanje trenera stavim “on hold”. Ne bi bilo ni ljudski od mene, a ni sportski lukrativno u ovom trenutku ne dati Ivici Kuleševiću da radi i dalje ono što mu sada sasvim dobro ide, a to je vođenje naše seniorske momčadi.
Neki su portali zabrujali kako ste kontaktirali Roberta Prosinečkog?
- Prosinečkog iznimno volim kao čovjeka i kao možda najplemenitijeg igrača njegove generacije koju sam uživo gledao, ali pitanje našeg trenera trenutačno nije pitanje.
Nogometna škola vašeg kluba je nadaleko poznata. Uvijek je iznjedrila rasne nogometaše. Eto, i sada su među Vatrenima četvorica koja su kroz nju prošla, Domagoj Vida, Borna Barišić, Mile Škorić i Dino Perić. Ima li još igrača koji bi mogli njihovim stopama?
- Kao prvo, ponosan sam na tu činjenicu da su reprezentativci spomenuti igrači ponikli u našem klubu, u našoj školi. Meni je zanimljivo da su svi defenzivni igrači za razliku od prošlosti kada su iz Osijeka uglavnom izlazili ofenzivci. Možda je vrijeme da se vratimo onom što je ranije bilo i krenemo opet s napadačima.
Iako je ostalo neodgovoreno u potpunosti, zaključujemo, dakle, da u Osijeku još igrača za reprezentaciju.
- Tragom toga, možda je vrijeme da se u našoj momčadi pogleda jedini igrač u klupskoj povijesti, u HNL-a, koji je u dvije godine zaredom upisao dvoznamenkasti broj postignutih golova.
Jasno, o Mirku Mariću govorite i razmišljate, na njega aludirate.
- To ste vi rekli.
Kalendarska godina sve je bliže kraju, a i natjecateljska se tome bliži. Bilo je u Osijeku puno događaja, ne samo trenerskih promjena. Njezin početak obilježen je ‘slučajem’ Petra Bočkaja. Vi ste ga otpisali, tražili način kako bi ga odstranili iz kluba, ali i pomilovali ga, dali mu novu šansu. Kako ga sad doživljavate.
- Zadovoljan sam ako sam makar i malim dijelom pomogao jednom mladom čovjeku da shvati kako je na krivom putu i da krene onim pravim. Petar Bočkaj, kao i svi mi zna pogriješiti, ali na nama u klubu je, počevši od mene, da iz njega izvučemo ono najbolje, a ono što je bilo loše ostavimo prošlosti, gdje je tome lošem i mjesto. Mislim da ćemo u bližoj i daljoj budućnosti o njemu još puno toga lijepog čuti i čitati.
Osim angažmana u Osijeku, zakoračili ste poslovno, nogometno i u Italiju, preuzeli trećeligaša Santarcangelo. Jeste li odustali od tog projekta?
- Ne, nisam ga napustio. Trenutačno sam na sudu s prijašnjim vlasnicima. Znate što, dogodila se klasična prijevara u iskazivanju financijskog stanja kluba, ali i dalje tamo podupirem rad nogometne škole. Cijela je stvar sada, nažalost, dobila sudski epilog iz kojeg ću ja sigurno izići kao pobjednik, ali taj oblik pobjede nije mi primarni cilj vezan uz moj angažman u talijanskom nogometu.
Vratimo se mi Osijeku. Građane zanima što će biti s Gradskim vrtom kada Bijelo-plavi iz njega presele na Pampas.
- Gradski vrt će u teoriji postati najveći i najljepši atletski stadion u ovom dijelu Europe. Šalim se. Stadion je vlasništvo Grada i on mora odlučiti što će s njim, u kojem će smjeru ići njegova namjena. Ja mogu pomoći savjetom. Nikakve građevinske intervencije u smislu rušenja, dograđivanja, bilo čega nisu ekonomski opravdane. Po meni, treba ga i dalje koristiti u funkciji sporta, kojeg, kakvog, to Grad treba osmisliti i odlučiti. Po meni, morao bi Gradski vrt biti mjesto za atletiku, neke druge sportove, recimo za američki footbol iako ne znam u kakvom je stanju taj sport u Osijeku, a možda kao stadion za neke druge gradske nogometne klubove. U svakom slučaju mora ostati kao multisportski objekt koji ima novi zeleni travnjak i donekle obnovljene prostorije jer takav je sigurno nekom potreban i dobrodošao.
Budućnost osječkog nogometa i vašeg kluba vezana je uz Pampas. Još na prezentaciji idejnog rješenja rekli ste da ime Pampas neće ostati. Imate li neko novo.
- Ne, još ne. Pampas je radno ime dok se cijeli posao ne završi.
Što će onda biti, imate plan, ideju.
- Pokušati ćemo stadion komercijalizirati, dati na raspolaganje pod određenim uvjetima nekome tko će za to dobro platiti i čije će ime nositi, kao što to čine mnogi klubovi, pa i oni najveći širom svijeta. Znam da će Pampas kao ime uvijek ostati u puku, baš kao što je i za pastu za zube zauvijek ostao kalodont. Protiv toga ne možemo, ali naš će stadion dobiti svoje službeno ime.
Kada?
- Sa završetkom izgradnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....