Rijeka nije iskoristila domaći za teren za trijumfalan završetak sezone s četiri pobjede, nakon što je svladala Hrvatski dragovoljac iz derbija s Osijekom ima samo bod, ali i taj neodlučen rezultat dodatno ju je iskristalizirao kao prvog favorita za simboličnog jesenskog prvaka. Bijeli s Kvarnera zadržali su čelo tablice i dobiju li Goricu i Istru na svojem terenu nitko ih ne može preskočiti i spriječiti da Božić dočekaju na liderskoj poziciji, tek drugi put u klupskoj povijesti... Za one koji bi rado čarali, tada su 2017. bili prvaci.
Unatoč tim lijepim predviđanjima za ponos Primorja, Osječani nisu bili mrki nego nasmiješeni, Nenad Bjelica rijetko je kada djelovao zadovoljnije kad nije pobijedio jer bez nekoliko igrača prilično elegantno prošli su “zaljevska buru” i vjerojatno će sami na gostovanju kod Hajduka na Poljudu u završnoj godišnjoj rundi odlučivati hoće li biti drugi na tablici. Ujedno su i prvi kandidat da se popnu na čelo ako Tomićeva momčad zapne.
Iako su i domaći strateg Goran Tomić i Nenad Bjelica postavili po profilu igrača dovoljno ofenzivne sastave, to nije bio derbi kvalitetnog nogometa. Zbog taktičkih okova u koje su igrači zaključani i ideje da je bod samo za nijansu manje sjajan od pobjede, gledatelji su na Rujevici više “zijevali”, nego što su se mogli prepustiti adrenalinskom uzbuđenju. Kad bi definicija derbija bila naša stara - tvrda utakmica s dosta prekršaja i malo šansi - Rijeka i Osijek bi položili ispit, ali za moderne standarde, koji traže više od odgovornog provođenja taktičkih zadataka, to je bila siromašna večer čiji će put u zaborav biti strelovit.
Nenad Bjelica možda je iznenadio Rijeku s dvije teške špice Topčagićem i Mierezom i idejom dugih lopti na njih, oni su u prvom dijelu napravili probleme domaćoj defenzivi, ali Tomićeva momčad dobro je reagirala, odgovorila na taj rebus i potom nametnula veću tehnički vrijednost. Ovaj put nedovoljnu za pogodak. Ako je bilo pitanje - najbolji napad ili najbolja obrana - pobjeda je Slavonaca jer oni su dokazali da mogu sačuvati mrežu i protiv ekipe koja je zabijala u svakoj od zadnjih 17 utakmica u hrvatskim natjecanjima.
Prvi strijelac prvenstva Josip Drmić nije zasvirao po svojim notama, u susretu u kojem nitko nije oduševio, ali niti bilo tko totalno podbacio, on je as od kojeg se očekivalo više. Samo jednom je došao do šuta…
Nakon bljeska protiv Hrvatskog dragovoljac, neki su se nadali konkretnijem Robertu Muriću, međutim, on nikad nije bio igrač kontinuiteta i to je jedan od elemenata koji ga dijele od reprezentativne klase. Imao je i ovaj put tri udaraca, tri dodavanja koja su otvarala šanse, namještenu prigodu Čerinu kad Slovenac nije zabio sa šesnaest metara, bio je među boljima u ekipi, ali nedostajao je završni potez.
Mile Škorić, kapetan i vođa Osijekove igre, dominirao je dobrim cijelom susret u defenzivi gostiju, a uspio je i namjestiti Braliću najbolju priliku utakmice, s kojom su mogli tuširati Rijeku kao što joj je u finišu susreta napravio Hajduk. Bralić, za razliku od Mlakara, nije imao dobro namješten ciljnik.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....