Jedna polufinalna utakmica ovih suparnika, zbog njihove aktualnosti, mogla bi doista ponuditi vrlo zanimljivo odmjeravanje. Dinamo je lider na tablici s devet bodova prednosti u odnosu na Rijeku, ali sukladno formi koju iskazuju ove godine, takve se razlike ne primjećuju. Štoviše. Rijeka je u 7 kola ostvarila 16 bodova (5-1-1), Dinamo 10 (3-1-3). Uz to i gol-razlika, Rijekih 17:6 i Dinamovih 9:11, sasvim jasno ukazuju kako dvije momčadi funkcioniraju u 2018. godini. Bolje rečeno, vidi se bistro tko je kako odradio period između dvije polusezone.
Dinamo je mijenjao trenera, Rijeka ima istog stručnjaka od 2013. godine! Kako oba kluba značajno mijenjaju igrače, nije teško prepoznati kako kontinuitet struke Riječanima donosi brže hvatanje proklamiranih načela igre i ritmova koje trener traži. Trenutačno se, dakle, Rijeka uzdigla u formi jer su novi igrači, uz starosjedioce, relativno hitro svladali Kekovu doktrinu. To je momčadski duh, kompaktnost linija, agresivno na suparnika i to visoko, brza tranzicija i okomiti pasovi. Nije to nešto revolucionarno u nogometu, ali u nečemu što više-manje teže svi treneri, Kek u Rijeci u trećoj ili četvrtoj selekciji momčadi u kontinuitetu uspijeva...
U Dinamu je, na stranu veća materijalna i logistička (nad)moć, taj proces kudikamo teži. Velikim dijelom, ali ne samo, zbog novog diskontinuiteta struke i logičke selekcije igrača. Nikola Jurčević iskusan je trener, ali nema ni takav kadar, a ni situaciju da može ubrzati konsolidiranje redova. Dok Rijekin 4-2-3-1 djeluje uigran, Dinamov isti sustav ne djeluje kompaktan. Hoće li možda Jurčević nešto mijenjati, recimo povratkom Soudanija optirati za 4-3-3? Bio bi to hazard dati Riječanima prednost u sredini. Ona je sukladno većoj kompaktnosti uvjerljivija i u istim brojkama postave, a kamoli da na račun ofenzivnije moći Modri ostave više prostora gostima u vezi. Tada bi Riječani lakše prekinuli opskrbu ofenzivne linije.
U jednoj utakmici su sve opcije moguće, bez obzira što Rijeka ulazi u nju razigranija, a Modri se muče. No, upravo u ovakvoj natjecateljskoj partiji Dinamo može naći motiv da se izdigne i povrati samopouzdanje. Činjenica jest da Jurčević ima dovoljno moćnih igrača da parira Kekovoj agresivnosti, iako po pitanju punog ritma i spremnosti pojedinaca Riječani djeluju u boljoj poziciji.
Dojam je, međutim, da Modrima ključan problem može biti što igraju predvidljivo, jer izostaju igrači s idejom. Onu koju je Rijeci donio (i) Pavičić, a koju je Dinamu u Zaprešiću u finišu ponudio zapostavljeni Ćorić. Soudani se vraća i veliko je pojačanje, no trebaju mu dati kvalitetan završni pas...
Dvije nove priče
Dio najvećeg tereta past će na posljednje linije momčadi. Kako Dinamova tako i Rijekina imaju mana, gdje god tehničkih (Modri), gdje god motoričkih (Bijeli). Čiji blok bude kompaktniji i koncentriraniji u pomaganju obrani, a potom brži u tranziciji, ta će momčad biti bliža prolazu. Nakon ovog dvoboja izvjesno je da će biti jasnije tko među dva kluba ide boljim putom s novom kadrovskom pričom...
Tri detalja koja bi mogla odlučiti polufinale Kupa?
1. Natjecateljska koncentracija
Izravni eliminacijski dvoboj iziskuje drugačije postavke koncentracije igrača. Dinamo u prvenstvu može sebi dopustiti kiks, ovdje može biti pogubno. Tko bude imao natjecateljski puni fokus, bit će korak bliže finalu, pogotovo bude li lutrije jedanaesteraca.
2. Prve i zadnje linije
Bolji dio momčadi su ofenzivci na obje strane. No, baš zato nam se čini da će prijelomno za ovu utakmicu biti tko će od dva defenzivna bloka, odnosno dvije posljednje linije činiti manje grešaka. S obzirom na brzance s obje strane, dupliranje će biti dodana vrijednost učinku momčadi.
3. Ideja igre
Trka, agresija, tranzicija, automatizacija i ostale moderne komponente taktičkih pristupa gotovo su dovele do zapostavljanja pitanja ideje igre. Posljedično i takvih tipova igrača. Kek je “dočekao” Pavičića, Dinamo je zanemario Ćorića. Bez “finih” igrača, igra postaje predvidljiva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....