Evo prave prilike za svojevrsno podvlačenje crte, za analizu onoga koliko su dosad pokazali igrači koji su ovoga ljeta stigli u Maksimir, kakvi su im uloga i status u momčadi i koliko su važni današnjem Dinamu.
Vjerojatno će se svi složiti da je Rasmus Lauritsen apsolutno prije svih opravdao epitet pojačanja. Barem zasad. Stigao je zadnji, već nakon nekoliko dana bio starter u Varaždinu, gdje je odmah skrivio kazneni udarac i napravio još nekoliko grešaka. Start je bio iz noćne more, u prvih pola sata vjerojatno je i sam požalio što je došao u Dinamo. No, sve poslije toga bilo je uglavnom jako dobro.

Bilo je pogrešaka

U redu, ne može stoper svaku utakmicu odigrati bez ijedne greške, pamti se i kako ga je Goričin Hamad bacio na tlo prije no što je izjednačio na 2:2 u Maksimiru, međutim otad je prošlo već dosta vremena i na Lauritsenov račun ne može se puno toga prigovoriti. On nije onaj stoper koji će uzeti loptu, njome izići iz svog šesnaesterca, napraviti višak, ali je u obrambenim zadacima vrlo pouzdan, pogotovo u skoku, što je Dinamu dosad često nedostajalo.

Već se vidi da jako dobro komunicira sa suigračima, to je također vrlo bitno. Trenutno, za Danca se može reći da je ugrabio svoje mjesto u prvih 11, rekli bismo da nije ništa lošiji, čak naprotiv, od Theophilea, koji se vraća u konkurenciju nakon ozljede. Premda su Lauritsen i Gvardiol kao stoperski tandem djelovali zaista sigurno u zadnjim utakmicama, ipak je za očekivati da će u idućim susretima uz Danca igrati Francuz, a Gvardiol biti opcija na lijevom boku. Vraća se i Perić, ali, kako god, za Lauritsena će svi reći da je, uz sitne nedostatke, zadovoljio i da je njegovo mjesto u startnoj postavi u važnim utakmicama postalo neupitno. Naravno, tek treba vidjeti hoće li tako i nastaviti.

Kristijan Jakić drugo je ime na toj listi s kojim Zoran Mamić može biti zadovoljan. Ali, on još uvijek oscilira. Krenuo je odlično, pa malo prikočio, u nekoliko utakmica nije bio na istoj razini. I protiv Istre 1961 bio je pomalo “nestrpljiv”, podijelio nekoliko krivih lopti, a onda zabio golčinu, kasnije i presjekao loptu uoči trećeg gola. Jakić ima svojih kvaliteta, no očito mu treba ponešto vremena da se navikne na zahtjeve i očekivanja u Dinamu, na toj razini dosad nije igrao.

U klubovima gdje je dosad bio, igrač ima pravo na slabije izdanje, na nekoliko grešaka u utakmici, ima kredite. U Dinamu, gdje je svaka utakmica “povijesna” i svaka pobjeda bitna, Jakić mora biti konstantno dobar, kad i ako uhvati taj kontinuitet, tada ćemo moći zaključiti da se radi o jakom pojačanju. Ali, svakako, igrač s kojim se ozbiljno računa.

Poznate vrline

Lirim Kastrati i Marko Tolić još se nisu potpuno nametnuli za velike stvari. Kastrati jest zabio onaj važan gol u Cluju, najavio velike predstave u Dinamu, ali nakon toga nije još eksplodirao. Znaju svi njegov vrline (brzina, upornost, agresija) i mane (tehničke manjkavosti i napadačka rješenja), Kastrati se uvijek bolje snalazi u igri na kontre, dok na postavljenu obranu ide malo teže. Nije dosad impresionirao toliko da bi imao osigurano mjesto u udarnom sastavu, morat će još doraditi neke nogometne segmente da bi postao za Dinamo “dodana vrijednost”.

Marko Tolić je, pak, protiv Istre 1961 također pokazao nogometno znanje, zabio vrhunski gol, njegova su nogometna rješenja često nedokučiva mnogima. Španer. No, dosad nije uhvatio ozbiljan kontinuitet, imao je, istina, i zdravstvenih problema i trenutno nosi epitet igrača za HNL, u Europi još nije dobio priliku da bi se moglo suditi je li istinsko pojačanje za Dinamo. Možda će iduće utakmice, od kojih je svaka gotovo jednako važna i u kojima će Mamić trebati pomoć šireg kadra, Tolić pokazati da se na njega može najozbiljnije računati.