U nekim drugim okolnostima mogli su biti predvodnici juniorskih momčadi Hajduka i Dinama, toliko su još mladi. Međutim obojici je ovo već treća seniorska sezona, pa današnji derbi čekaju kao iskusni igrači koji bi trebali odlučiti pobjednika, a ne kao nekakvi klinci na kaljenju. Iza njih su derbiji u kojima su bili igrači utakmice, ili barem najbolji igrači svojih momčadi i kompletna javnost ih tako gleda.
A kako se Vlašić i Ćorić doista razvijaju, idu li njihove karijere u željenom smjeru? Prekaljeni Ilija Lončarević, stručnjak koji je niz godina odgajao generacije mladih igrača, donosi svoj pogled na mlade dragulje. Ilija ih je izbliza gledao i na treninzima U-19 reprezentacije.
- Nemam nikakvih sumnji da će obojica izrasti u prave igrače, što je i adekvatno talentu koji posjeduju. Obojica su ‘97. godište, imaju puno utakmica u nogama, mogli su preboljeti neke bolesti koje mladi igrač mora preboljeti i sada je vrijeme da se stabiliziraju i pokažu u punom svjetlu.
Lončarević veliki naglasak stavlja na različito igračko okruženje mladih talenata.
- Ćorić je imao više sreće, on raste u momčadi koja je puna kvalitetnih igrača. Vlašić ima peh da mora biti lokomotiva momčadi, često i zakrpa za mnoge pozicije, a to je loša situacija za razvoj igrača. Vlašiću trebaju suigrači koji će za njega podmetnuti leđa, koji će ga voditi na treninzima, po večerama, putovanjima, sastancima, utakmicama... Ante ima gotovo idealno okruženje, a Nikola značajno slabije. Mislim da zbog toga postoji određena stagnacija u Vlašićevoj karijeri, a ona je apsolutno plod manjka pravih, iskusnih suigrača.
Je li Ćorić do kraja iskoristio to “plemenitije” okruženje?
- Dobrim dijelom jest, ali u nekim segmentima još se igra s loptom, a ne da igra nogomet. Ta razigranost je ipak razumljiva za njegove godine i kada do kraja shvati što traži profesionalni seniorski nogomet, onda će postati igrač u punom smislu te riječi. Zasad je još fantastični talent, koji klasu pokazuje na momente driblinzima, potezima, lažnjacima, dodavanjima, golovima... Kada to poveže s punom odgovornosti, što on sigurno već sada može, bit će klasni igrač.
Vlašiću je skromnije igračko okruženje vjerojatno pomoglo da nema problema s punom odgovornošću?
- Oni su slični igrači što se tiče individualnih mogućnosti, različiti su što se tiče fizike, Ante je mekši u duelu, ali je mekši i na lopti, dok je Vlašić vrlo jak, poglavito u duelu, ali i nešto tvrđi s loptom. Često je vidljivo kako Vlašić na leđima nosi to breme odgovornosti pa djeluje još tvrđe na terenu, a trebalo bi ga katkad malo opustiti. Ipak je njemu još uvijek samo 18 godina, a prisiljen je stariti u glavi, pod pritiskom situacije u Hajduku.
Kao da želite reći da bi Vlašić trebao otići iz Hajduka?
- Osobno ne dvojim da mu treba stabilnija igračka sredina za puni razvoj. Hajduk je prisiljen prodavati igrače čim malo iskoče, ne može dovesti kvalitetne i provjerene igrače i to je problem koji se ne može tako brzo riješiti. Takva momčad ne može stvoriti dovoljno brzu igru, a samo takva otvara pravi prostor za individualce kakav je Vlašić. U takvoj igri i Vlašić ima višak dodira s loptom, a to nije dobar put. Ne možeš postati igrač bez momčadi, to ne postoji.
Zašto Vlašić rijetko zabija na utakmicama?
- Vlašić mora proraditi na igri bez lopte u nogama, previše je jednostrano. To je dijelom njegov problem, ali i opet problem suigrača oko njega. Malo će bilo koji igrač postići pogodaka u karijeri tako što će s loptom u nogama probiti blokove, ući u kazneni prostor i prevariti golmana. To stalno može raditi samo Messi. Vlašić mora ulaziti u kazneni prostor bez lopte, mora trkački završavati akcije čim je lopta u poziciji ući u suparnički prostor. Inače, Vlašić tehnički ima sve što treba da puno više zabija. Ima brzinu, dribling, udarac...
Ćorić je tu bolji?
- Katkada budem oduševljen načinom na koji zna ispratiti akciju i ući u šansu. Ima odličan osjećaj za prostor. No i on to mora raditi neusporedivo češće, jer s talentom koji posjeduje on mora biti igrač s fantastičnim brojkama. I Ćorić i Vlašić imaju golemi individualni arsenal u nogama i teško mi je vjerovati da će oni biti oni klasični, radni veznjaci koji će “giljati” za momčad. Oni moraju biti egzekutori, veznjaci koji zabijaju, igrači koji će raditi razliku na terenu i odlučivati utakmice, ali za takvo što moraju biti krvoločniji, odlučniji u završnici. Moraju trčati direktnije i okomitije bez lopte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....