Neizmjeran je ponos koji osjećam dok stojim ovdje i gledam naš barjak i što sada mogu u miru nastaviti ono što je moj tata radio u ratu, govori nam Gabrijela Varga, kći danas pokojnog vukovarskog branitelja Hrvoja Džalte dok stojimo na vrhu vukovarskog vodotornja.
Simbol je to tromjesečne obrane Vukovara, stamena građevina visoka 50-ak metara, koja je preživjela ratna razaranja i svih 640 'rana' nastalih od silnih projektila koji su u ljeto i jesen 1991. padali po Vukovaru i koja će od ovoga petka i službeno postati još jedan važan memorijalni centar Grada heroja.
Nakon tri i pol godine iznimno zahtjevnih radova napokon je, naime, završena obnova vodotornja. Potrajalo je znatno dulje nego što se očekivalo, ali sada kad je sve završeno, može se reći da se isplatio svaki dodatni dan, tjedan, mjesec pa i godina čekanja, jer je riječ o doista impresivnom projektu u koji su svoj obol utkali brojni ljudi.
Od onih najzaslužnijih - vukovarskih branitelja u ratnom doba, do svih onih koji su se posljednjih godina pridružili svehrvatskoj akciji prikupljanja novca za obnovu vodotornja u projektu nazvanom Vukovarski vodotoranj - simbol hrvatskog zajedništva. Ali, i simbol hrvatskog otpora koji se na najbolji način oslikava na njegovu samom vrhu, gdje su pokraj jarbola s kojeg se vijori hrvatska zastava izliveni potplati popularnih "zengi", čizama iz Borova koje su za vrijeme obrane Vukovara nosili branitelji, a među njima i Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto.
Dvojica branitelja s vukovarske Mitnice svaki su se dan uspinjali stubama Vodotornja kako bi na njegov vrh izvjesili novu hrvatsku zastavu, nakon što bi neprijateljske snage izrešetale ili srušile onu koju su ta dvojica heroja postavili dan prije. Osim aktivnog sudjelovanja u obrani grada, njihova je misija bila podizanje morala svim Vukovarcima, jer je činjenica da je zastava na vrhu Vodotornja, značila da je Vukovar još tu. Stoga je razumljiv ponos koji osjeća Džaltina kći Gabrijela.
Impresivni vidikovac
- Danas su mi osjećaji izmiješani. Ponosna sam što nakon svega mogu biti ovdje i dio ovoga, ali sam tužna što moj otac ovo nije doživio, jer je umro prije pet godina. Ponosna sam na njega što je na ovakav način svaki dan brinuo o našem moralu i duševnom stanju, jer u kojem god dijelu grada da si bio, zastava na vrhu Vodotornja bila je znak da smo svi još tu, a ja sam znala i da mi je tata živ - kaže nam Gabrijela dok stojimo na vrhu Vodotornja, danas uređenog kao vidikovac s kojeg puca pogled na cijeli grad i njegovu okolicu, na Slavoniju i Srijem, na velebni Dunav...
Prizor je zaista impresivan.
- Nestvarno mi je sve ovo. Kad god dođem gore, prisjetim se tate i Ivice, kojega sam i osobno poznavala, jer su on i tata bili nerazdvojni i bezuvjetno su čuvali leđa jedan drugome. Tata je uz Ivicu bio i kad je bio ranjen, a on na žalost nije uspio izaći živ iz Vukovara - rekla je gospođa Varga, koja je u međuvremenu dobila posao u tvrtki Vukovarski Vodotoranj koja će skrbiti o tom simbolu i spomeniku.
- Zaposlena sam kao prodavač, ali tu sam i kao ispomoć vodičima ako im zatreba za neku autentičnu priču iz ratnih dana - dodala je Gabrijela koja tih priča ima jako puno, jer je i sam bila pripadnica sanitetskog voda, a brat Krešimir joj je bio u interventnom vodu. Tata i brat prošli su pakao srpskih koncentracijskih logora, a ona je živi i autentični svjedok vremena na koje podsjeća i sam Vodotoranj.
Njegova je unutrašnjost, također, poseban doživljaj. Tamo praktički svaka rupa u zidu može ispričati neku svoju priču, a autori koncepta tog simbola nastojali su sve to maksimalno iskoristiti i pružiti posjetiteljima doživljaj koji ih neće ostaviti ravnodušnima. Iako je za potrebe uspona do memorijalne sobe i vidikovca s vanjske strane Vodotornja postavljeno panoramsko dizalo, naša topla preporuka svima koji nemaju problema sa zdravljem je da za uspon ipak odaberu stubište sa 211 stuba koje vodi do memorijalne sobe. Stuba s kojih svakih nekoliko metara nailazite na novu rupu što su je ostavili neprijateljski projektili i kroz koju imate uvijek neku novu vizuru grada u bilo kojem njegovu smjeru da pogledate.
Multimedijalne sobe
Sama memorijalna soba, pak, kako nam kaže Anamarija Rogić, jedna od onih koja će voditi posjetitelje kroz Vodotoranj, na moderan način prikazuje sve ono što je važno i što govori o obrani Vukovara, ali i o stvaranju Hrvatske. Tamo je sedam ekrana koji na hrvatskom i engleskom jeziku emitiraju multimedijalni sadržaj kao središnji dio muzeološko-memorijalnog postava vukovarskog Vodotornja - simbola hrvatskog zajedništva.
Iz sobe potom do vidikovca vodi Memorijalna staza koja simbolizira teški uspon i bitku Hrvatske za neovisnost. I na tom putu prolazi se kraj konzerviranih rupa u zidovima kroz koje se vide vizure grada, Dunava, Slavonije i Srijema. Unutrašnjost je ostakljena, a izvana je postavljena zaštitna mreža. Svih 640 rupa nastalih od granata konzervirano je i ostalo kao trajni spomen na ranjavanje Vodotornja i grada.
Posebno je, pak, dojmljiv sam svod Vodotornja koji je također ostavljen autentičan kakav je ostao nakon razaranja, pa su i na njemu vidljive sve ratne rane. Na vidikovcu, pak, treba još postaviti ploču s popisom svih ljudi, tvrtki, institucija... koje su dale novčani doprinos obnovi.
Unatoč svim problemima koji su pratili obnovu Vodotornja, danas je zadovoljan i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
- Potrajalo je dulje od očekivanoga, ali na kraju, najvažnije je da je gotovo. Tome smo težili i ovo je kruna toga rada, ali i dokaz hrvatskog zajedništva. Imali smo obvezu prema braniteljima napraviti ovo i drago mi je što smo to učinili - iskren je Penava kojemu je jedino žao što za otvorenje nisu mogli organizirati spektakl kakav su planirali i kakav projekt zaslužuje.
- Mislim da u kontinentalnoj Hrvatskoj nema ovako spektakularne građevine koja će dodatno osnažiti poziciju Vukovara - istaknuo je Penava. Inače, upravljanje Vodotornjem predano je novoosnovanoj gradskoj tvrtki Vukovarski vodotoranj kojoj je na čelu Darijan Zeko i koji nam je rekao da će prve posjetitelje primiti već u subotu.