StoryEditor
CROPIX
 SRDJAN VRANCIC
PIŠE ROBERT MATTEONI

U Hrvatsku se vratio dobar nogomet i sve podsjetio: Nema smisla bez poteza a la Tolić, Murić, Sammir

Bez kreacije i tehničkih igrača, bez poteza a la Tolić, Murić, Sammir, nogomet gubi smisao…
Autor: Robert MatteoniObjavljeno: 02. lipanj 2020. 09:47

Ostavimo po strani hrvatske nogometne folklore. Gledamo li povijesnu nogometnu situaciju, početak natjecanja krajem svibnja, a nakon gotovo tri mjeseca blokade, onda možemo kazati da je razina prikazanog nogometa u polufinalu Kupa bila iznad očekivanja! Teško je unutar našeg okvira nogometa raspravu držati samo na tehničkoj priči, ali Slaven Belupo i Lokomotiva, kao i Rijeka - Osijek ponudili su vrlo dobre stvari u tom kontekstu.


U Koprivnici je Slaven Belupo izgledao 45 minuta vrlo dobro, pogotovo na taktičkom planu, i napose u visokom ritmu. Njime su agresivno napadali gostujuće igrače, nisu im dopuštali da razviju igru, a istodobno su zatvorili sve koridore za brze napadače Lokosa. Može se sada raspravljati koliko je tome pridonio izbor Tomićeve postave (manjak kreacije) u prvom dijelu. Kao što se može relativizirati pad agresije domaćih u drugom dijelu, te posljedično više prostora za razigravanje i vremena za promišljanje odlučnih poteza za goste.

Tada dođe do izražaja tehnička kvaliteta, a u tom segmentu Lokomotiva je iznad Slavena Belupa. Važan faktor je širina kvalitete rostera, jer je Tomić ubacio značajne i raznovrsne karike (Jakić, Tolić, Sammir), dok je domaći stručnjak Stipić na raspolaganju imao uglavnom mlađe snage. U konačnici pobijedila je kvalitetnija momčad, ali je ona poražena bila više nego dostojanstven suparnik.


Kao u Koprivnici, tako je i na Rujevici jedna momčad djelovala bolje u prvom dijelu. Osijek je blokirao sredinu terena domaćih, potpuno isključio Halilovića, pa je Rijeci nedostajala ideja kako probiti defenzivni blok gostiju. Domaći trener potom je korigirao jalovu postavu, ubacio agresivnije i mobilnije igrače kao što su Lončar i Murić, kasnije i Yateke te je podigao ritam, koji je Osijek izgubio isključenjem, u svakom slučaju neopreznog i nervoznog Kleinheislera. No, čudno je da se jedna momčad, i s igračem manje, umjesto dodatne kompaktnosti (zgusnutosti), jednostavno raspadne i pogubi. Čini nam se i da je izvlačenje iz igre jedinog brzanca (Grezda), dodatno pridonijelo onemoćalosti Osijekove igre, odnosno ofenzivnog segmenta. Rijeka se razgoropadila tek s igračem više, odnosno s tri izmjene, što potvrđuje važnost trenerskih korekcija (i svojih grešaka) tijekom utakmice.


Dakle, s nogometne strane, dva polufinala Hrvatskog kupa ispunila su naša očekivanja. Štoviše, sada kada primjerice u Bundesligi nema gledatelja, doživljaji estetike igre i intenziteta ne izgledaju tako znatno inferiorni. Naposljetku još nešto. Hrvatska struka ne smije otići u drugu krajnost i nogomet svesti na pitanje trke, agresivnosti, destrukcije te forsirati takve aktere. Bez kreacije i tehničkih igrača, bez poteza a la Tolić, Murić, Sammir, nogomet gubi smisao…

Linker
17. lipanj 2020 02:30