Uefa je bila ustanova zla za Mamića, no pred Surkisom je druga priča: 'Mi vas volimo'

Kum i mentor kazao bi “Fućkaš čovjeka koji nije promijenio mišljenje...” Zdravko Mamić čvrsto se drži kultne rečenice Ćire Blaževića. Dinamov vlastodržac, naime, posljednjih je godinama silno promijenio retoriku spram Uefe. Nekoć maćeha, danas majka, sukus je tog intenzivnog i vrlo promjenjivog odnosa...

Dok se Dinamo još jedva probijao po europskim stadionima kako bi dospio do Europske, u financijskom smislu “kikiriki” lige, Zdravko Mamić teško je kontrolirao svoj ionako vatreni temperament te je Uefu između brisanja suza i škrguta zubiju nazivao zlom ustanovom koja ruši Dinamove sne. Kada je, pak, Hrvatska u Cardiffu doživjela slom nada u pokušaju organizacije Eura 2012. u Hrvatskoj i Mađarskoj, Zdravko Mamić bez krzmanja je ispalio da “ionako nemamo šanse pred Surkisovom lovom”...

U međuvremenu se, međutim, situacija promijenila, a sve se nekako vezalo uz promjenu na čelu Uefe. Kako je iz fotelje ispao Lennart Johansson, a u nju kraljevski sjeo Michel Platini, Mamićeve rečenice postajale su sve blaže, zaključno s ponedjeljkom, kada je uskliknuo Surkisu da “svi mi volimo Uefu”.

Nekonzistentnost stava Mamiću nije strana, no posve je jasno da se i njegova ljubav prema vodećim ljudima Uefe produbila otkad je Platini revolucijom Ligu prvaka, a time i veći izvor prihoda, približio malim klubovima, koji sada kao nikad prije imaju priliku dospjeti do prestižnog natjecanja. Otada niti Surkis više nije zločinac, a Uefa je mama. Sudeći prema riječima iz Hiltona “činjenica je da smo proganjani od predsjednika Josipovića i ministra Milanovića”, sada mu je Hrvatska očito - maćeha...