Nema te države u kojoj je nogomet toliko popularan i koja je svijetu podarila brojne talente kao što je Brazil. Konkurencija je tamo golema te stoga mnogi od njih već u ranoj životnoj dobi napuštaju svoju zemlju i odlaze u Europu kako bi izgradili svoj nogometni put. Za neke od njih Hrvatska je baš ta sretna luka. Eduardo Da Silva i Jorge Sammir primjeri su igrača koji su svu raskoš svog talenta ostvarili baš preko HNL-a. Brazilskih nogometaša trenutno ima u svakom kutu hrvatskog klupskog nogometa, a jedan od njih prava je senzacija u Zagrebačkom klubu NK Trnje. Riječ je o Lucasu Fernandesu Dos Passosu koji je 2019. godine došao u Hrvatsku.

Ovdje su uvjeti bolji

Ovaj 22-godišnjem krilni napadač dolazi iz malog gradića Campos Belos, smještenog nedaleko od glavnog grada Brasílije. Igrao je u nogometnoj akademiji kluba Canedense, a onda ga je prijatelj Vinícius Muniz, pozvao u Hrvatsku.

"Vinícius i ja igrali smo zajedno u akademiji, a on je u Hrvatskoj od 2015. godine, gdje je sakupio iskustvo igranja po nižim ligama. Savjetovao mi je da dođem ovdje i da ću napredovati kao igrač. Uvjeti su bolji, a uz brojna odricanja s fokusom isključivo na nogomet mogu ostvariti uspjeh. Spakirao sam stvari, oprostio se od svoje obitelji i 2019. godine došao u Bjelovar."

Lucas se na ljeto priključio momčadi Dinama iz Predavca, a krov nad glavom pružila mu je gospođa Jana Dominković. Prema njegovim riječima, ona mu je druga mama, a pobrinula se da ga zaposli, da Lucas dobije radnu dozvolu, jer je kao amaterski igrač nije mogao dobiti.

Kad nije igrao nogomet, radio je na njenom štandu s robom na tržnici u Predavcu. I tamo je bio jako marljiv, nije mu bilo teško ništa raditi, jer je trebao novac za život, ali i novac za pomoć obitelji koja je ostala u Brazilu. Doznali smo da polovicu svega što zaradi odmah proslijedi u Brazil.

Uvijek osmijeh na licu

Također, brzo je savladao jezik i uz pomoć svojeg okruženja danas dobro govori hrvatski. Usprkos odlasku iz Brazila, Lucas je redovito u kontaktu sa svojom obitelji i šalje im više od pola od onoga što zaradi.

"Obitelj mi je jako važna i čujemo se svaki dan. Nekad komuniciramo i više puta dnevno. Naravno, jako mi je važno da im pomognem s onime što zaradim. Odlazim ih posjetiti kad god je moguće, ali znate kako je, bila je korona, nisam mogao samo tako putovati. Želio bih da i oni jednoga dana dođu u Hrvatsku. Ovdje je prekrasno, život je bolji, stvari su jednostavnije nego tamo odakle ja dolazim. Ljudi su nasmijani, a takav sam i ja, ne skidam osmijeh s lica."

Lucas je radio i na štandu

Na terenu ipak prostora za smijeh nema. Lucas je svojom brzinom i tehnikom oduševljavao u dresu NK Dinamo Predavca. Dolazio ga je gledati pokojni trener nogometne škole zagrebačkog Dinama, Albert Pobor, koji ga je u ljetnom prijelaznom roku prošle godine preporučio NK Trnju. U klubu su poslušali sugestiju pa je Lucas nakon dvije godine napustio Bjelovar i došao u Zagreb. Usprkos problema s ozljedama, zbog kojih je dosta utakmica propustio, sezonu je završio s 10 asistencija i tri pogotka. Oni koji ga redovito prate ne dvoje da je već sada spreman za novi igrački iskorak.

"U Trnju mi je prekrasno. Svi su me prihvatili kao da sam “purger”, a ovdje sam stvorio brojna prijateljstva. Osjećam da taktički postajem zreliji, ali sam isto tako svjestan stvari na kojima moram poraditi. Imam isto tako odličan odnos s članom uprave Antom Kljajićem do kojega sam dotrčao nakon što sam postigao prvijenac u dresu NK Trnja. Razlog? Obećao mi je stotinu eura", govori Lucas kroz smijeh.

Najdraži mi je Perišić

Osvrnuo se na kraju na svoje nogometne uzore, kao i na sve one ranije spomenute brazilske nogometaše koji su ostavili dubok trag u Hrvatskoj.

"Obožavam Viniciusa Juniora. On igra na mojoj poziciji, pa volim gledati i učiti neke njegove trikove. Dok sam odrastao idol mi je bio Neymar. Pratim njihove utakmice, a gledam, naravno, i Vatrene. Luka Modrić je majstor s loptom u nogama, a meni je najdraži igrač Ivan Perišić. On je borben igrač koji svih 90 minuta daje svoj maksimum. Također, upoznat sam s Brazilcima koji su prolazili kroz najveće hrvatske klubove. Pratio sam Jaira dok je igrao za Hajduk. Znam da su Eduardo i Sammir igrali za Dinamo, a kasnije su obukli dres reprezentacije. Da budem iskren, iako sam kao i oni rođen u Brazilu, da mi sutra dođe prilika da igram za Hrvatsku i ja bih ju objeručke prihvatio", zaključio je Lucas Fernandes.