Izbornik Bilić svoju je priču nakon prospavane noći ispripovijedao “sotto voce” na press konferenciji u Hotelu Lone, glasnogovornik Gavran nije dignuo branu javnim istupima igrača nakon treninga ili, još ranije, u Hotelu Eden u kojem će reprezentacija boraviti do utakmice na Kantridi, ali 99% onih koji su nas tako gorko razočarali u Pireju u subotu se odlučilo za šutnju. Eden je raj, i u prijevodu i s obzirom na fini ugođaj rovinjske baze. U tom su raju hrvatski reprezentativci upriličili tihu misu.
Nije bilo spuštenih glava, nije bilo “iznenadnih i neodgodivih” telefonskih poziva na koje moraju odgovoriti, nismo primijetili crvenilo u obrazima ni bježanje od predstavnika medija, ali nije bilo ni bilo čega drugog osim, uglavnom unificiranog “zar opet danas?”. Uz jednu razliku. Neki su svoje rekli na uobičajeno uljudan način. Među tim je dečkima, posve očekivano, bio Niko Kranjčar.
Ključna tema, “komentar najave izbornikove smjene”, naišla je na očekivani zid. Nije na igračima da komentiraju neslužbene nagovještaje iz Saveza od izvanrednom sastanku Izvršnog odbora i promjeni na čelu reprezentativne struke (na kraju krajeva sve je to čak i demantirao glavni tajnik Srebrić), ali neki su to napravili gospodski, a neki pseudo-duhovito. Kao, iznenađujuće, Luka Modrić koji nas je “naručio” da mu pokoje pitanje postavimo u - četvrtak?! U stilu “ajde sad prošetaj pa za pet dana navrati do Londona.” Nije mu neki dribling, al’ nije ni da je u Pireju Grcima prodao bogzna kako bolje varke. Nek’ preksutra odigra kao što inače igra u Londonu, momčad odvede barem do pobjede nad Latvijom pa ništa drugo ne mora ni reći.
Nakon nekoliko sekundi unutarnjeg dijaloga od diktafona nije pobjegao jedino Gordon Schildenfeld.
- O mnogočemu se sada nagađa, ali to da je između nas i izbornika nestalo “kemije”, nisu ništa drugo nego priče bez pokrića - govorio je Schildenfeld. - Ne treba nakon jedne utakmice raditi neka čuda.
Jedne? U Pireju je prva loša koju je ova reprezentacija odigrala?!
- Ma znam, u pravu ste, ali ova je bila posebno bitna pa izaziva i posebne reakcije. A ako ćemo pravo, nije uvijek ni sve na treneru o kojem se toliko lamentira. Pa mora i momčad preuzeti svoj dio odgovornosti. Ne znam ni sam što bih vam više rekao, ali jedno je sigurno: jedinstvo postoji, ta “kemija”, zajedništvo stožera i igrača nije ni najmanje upitno - zaključio je Schildenfeld dok se njegov nemjerljivo iskusniji kolega Klasnić sakrio iza “dobre stare” priče, “nemoj mene, nisam ni igrao”.
U Edenu je bila tiha misa. Samo da prekosutra na Kantridi ne bude razloga za nove gromoglasne zvižduke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....