U polufinalu Hrvatskog nogometnog kupa protiv Rijeke na Rujevici Petar Bočkaj je bio strijelac oba pogotka za Osijek. Malo je to vrijedilo i njemu i Bijelo-plavima jer su se od Kupa oprostili pod već jako dobro poznatim okolnostima. Nema se smisla više na to vraćati i “tupiti” o jednom te istom. Makar, jako dobro znamo, u Osijeku se s tim ne bi složili. Osječani će se na taj susret i svoje ispadanje još dugo, dugo vraćati i referirati.

No činjenica je, da je bilo drugačije, da je Osijek izborio finale, slavio bi Bočkaja kao svog junaka. A ako nije tada bio, onda je to postao u derbiju prošlog kola Prve HNL kada je zatresao mrežu Lokomotive, postigao jedini gol kojim je utakmica odlučena.

Rigorozna kazna

Nakon koronavirusa i povratka nogometa u dvije službene utakmice Petar Bočkaj je postigao tri pogotka. Jedini je od Bijelo-plavih koji se, za sada, u nastavku natjecateljske sezone upisao u strijelce. Vratio se Bočkaj na naslovnice. Opet je u središtu pozornosti. Samo nogometu zahvaljujući.

A još prije godinu dana punio ih je s onim što s profesionalizmom nema veze i što je opasno prijetilo njegovoj karijeri. Čak je u jednom trenutku bio i rigorozno kažnjen, praktički odstranjen iz kluba nakon one, prve prometne prometne neprilike kada je svojim Mercedesom AMG E 43 uletio u benzinsku crpku. Nema opravdanja, dogodilo se i svoj je križ morao ponijeti, a i dugo će ga, zauvijek pamtiti. Udaljen je bio od suigrača, dodijeljen mu je trener s kojim je vježbao, ali podalje od njih i Gradskog vrta. Prošlost je to, kao i ono izlijetanje s prometnice i udar u drvo pet mjeseci nakon prvog događaja. Na sreću, i jedno i drugo spada u prošlost.

Odgovarajuće mjesto

Petar Bočkaj opet je “samo” nogometaš, igrač visoke klase koju svatko može i mora zamijetiti. Njegovo sudjelovanje u igri Bijelo-plavih je dragocjeno. Trener Ivica Kulešević mu je napokon i pronašao odgovarajuće mjesto u momčadi. Na mjesto lijevog braniča više se neće vraćati. Danas ordinira kao krilni napadač, sjajne tehnike, vrsnih i nepredvidivih driblinga, fantastičnog udarca i preciznog centaršuta njegove “zlatne” ljevice.

U Kuleševićevim zamislima važan je i u organizaciji igre, njezinog dijela iz kojeg se povlači onaj super važni pas koji i nekog od suigrača dovodi u prigodu za pogodak. Nedvojbeno, reprezentativni je potencija, igrač koji će još jako puno toga reći u karijeri. Jer je tek u 24. godini i ono najbolje od njega zasigurno tek slijedi. Nikad lakši na vagi, zdrav i spreman, razigran i odgovoran, bez isključivog oslanjanja i čekanja na izvođenje slobodnog udarca od čega je dosta dugo živio i postao neokrunjeni kralj slobodnjaka na našim terenima, zablistao je u dvije odigrane utakmice, u Kupu i prvenstvu.

Danas je opet igrač koji mami uzdahe, izaziva ovacije i čiji boravak na terenu s užitkom promatraju svi i s razlogom mu plješću.
Doduše, popraćen je i očajem onih koji mu se nasuprot, jer svaki protivnički igrač zna da ga je teško zaustaviti. Sve ga manje i striktno čuvaju, oko njega su uvijek barem dvojica, ali kad primi loptu i započne svoj ples s njom unaprijed je jasno da će biti izigrani i da će krenuti u opasan nalet k njihovom kaznenom prostoru.