HNL je doživio punu afirmaciju, čak i renome, nekadašnja osporavanja, pa i podcjenjivanja, zamijenili su komplimenti za jednu od najuzbudljivijih nacionalnih liga u Europi, za rezultatsku napetost i što je najvažnije dobar nogomet. Iako je Dinamo osvojio dvostruku krunu, ove sezone prvi pratitelj Osijek nije bio samo gost na “modrom balu” nego ozbiljan rival od kojeg su u Maksimiru strepjeli, na što su prethodne dvije godine već zaboravili.

Slavonski City

Mnogi su godinama govorili - stavite naše utakmice na pune stadione Bundeslige ili Premier lige, vidjet ćete da razlika nije velika kao što se čini; korona je inverzijom sve to potvrdila i razotkrila do kraja - pred praznim tribinama dvoboji u najjačim prvenstvima ne bježe ni približno toliko nogometu u Hrvatskoj, a pogotovo ne u državama koje su odmah do Petice. Kako je na startu HNL-a neko vrijeme bilo dopušteno 30 posto popunjenosti tribina, neće ući u povijest kao pojedina prvenstva na čijim susretima cijele sezone službeno nije bilo nijednog gledatelja, ali 2021. najviše ćemo pamtiti po rezultatskoj dramatici, jačanju Osijeka i nogometu lišenom publike.

Nenad Bjelica je digao “slavonski City” čiji kapital se ne slijeva od petrodolara, ali kaplje od hungaroeura i on je trener godine. Damir Krznar ima dvije “kante”, no veći je dio posla odradio u sjeni osuđenog Zorana Mamića, a jedino je Tomislav Stipić u Slavenu Belupu preživio cijeli program. Možda i zbog odštetne klauzule koja ga štiti.

VLADO KOS/CROPIX Cropix

No, i u takvoj etapi za reklamne spotove, jubilarnoj 30. sezoni hrvatskog prvenstva, u kojoj je natjecateljski jedino nedostajalo da Osijek izdrži pa da tek ove subote doznamo prvaka, crna mrlja je slabost organizacije u kojoj je moguće da pojedinci ili lobiji imaju moć usred sezone vođeni klubaškim interesima razbiti Komisiju sudaca i postaviti novu. Poželjno je preispitivati i tražiti kvalitetnija rješenje, odsjeći “maligno tkivo” ako ga ima, ali između dvije sezone. Krhak je i ne ulijeva povjerenje u potpunu objektivnost sustav koji se zatrese kad netko zagrmi jer njegovom klubu nije priznat gol ili sviran kazneni udarac. Treba raditi na njegovom integritetu i dignitetu jer klubovi će u nas uvijek krivca za vlastite podbačaje tražiti u djeliteljima pravde. Takve su nam navike i mentalitet. Teorije urote ni s VAR-om nisu izgubile na snazi.

Otkako je HNS izgradio šest novih terena gledamo kvalitetniji nogomet, s dodatna četiri koji na red dolaze ovog ljeta može samo biti bolje. U HNL-u smo uživali u niz odličnih utakmica, europske razine, sjajnim potezima brojnih reprezentativaca i majstora, od A vrste: Oršić, Petković, Livaković, Škorić, Kalinić, Lovrić preko bivših u državnom dresu Livaje, Santinija, Drmića... mladih i nadolazećih Ivanušeca, Gvardiola, Majera...

Ne ide bez novca

HNL ikona Krstanovića, Benka, Andrijaševića... stranaca koji imaju klasu Miereza, Kleinheislera, Gavranovića, Lauritsena... do mladića koji su tek “prokljuvili” a već “dižu na noge” poput Stipe Biuka.

HNL ima šarm, nudi neizvjesnost i uzbuđenja, ako se počnu češće mijenjati i prvaci bit će još atraktivniji. Ne sjaji kao dijamant, no privlačan je medijima, publike koja ga prati ima puno više nego što je ikad dolazilo ljudi na stadione. Tijekom sezone dobio je i novi ugovor o televizijskim pravima koji će za deset klubova od 2022./23. donijeti golem dio kolača od 103 milijuna eura za sedam godina, no ni to nije dovoljno za mirniji život. Najveća su briga slabašno hrvatsko gospodarstvo i upitna kretanja na tržištu u godinama koje dolaze. U profesionalnom nogometu, ma koliko talenta imali, bez love nema prave kvalitete, a brojni se klubovi kod nas pitaju kako će preživjeti u godinama koje dolaze.