ZABILI KAO I ŠAMPIONSKE SEZONE, NO NAKON 22 KOLA IMAJU ČAK 20 BODOVA MANJE Rijeka ne pati zbog odlaska sjajnih strijelaca, puno veći problem sad je...

Franko Andrijašević 16 golova, Alexander Gorgon 12 golova, Roman Bezjak i Mario Gavranović 11 golova... Tako je prošle sezone izgledao vrh klupske ljestvice strijelaca koja je prvi put u klupskoj povijesti imala četiri nogometaša s dvoznamenkastim brojem golova na kraju prvoligaške sezone. Rijeka je postigla 71 prvenstveni pogodak u šampionskoj sezoni, imala 14 različitih strijelaca, a time i postavila neke standarde koje će se teško ponavljati.

Primjerice, Rijeka je, računajući sve prvoligaške sezone u bivšoj državi i HNL-u, samo dva puta (uvelike i zbog broja kola u prvenstvu) postigla više golova (72 u sezoni 2013/14. i 76 u sezoni 2014/15.), prosjek je to koji se kreće oko dva pogotka po utakmici što spada u nekakvu gornju granicu HNL standarda...

Na dobrom putu

Kada znamo da je spomenuta četvorka u prošlosezonskih 36 kola sama postigla više od tri četvrtine svih golova (točno 50 golova), sasvim je jasno zbog čega si je Matjaž Kek još ljetos postavio pitanje kako će nadoknaditi 28 golova koliko su ih samo u prošlosezonskom izdanju HNL-a postigli Andrijašević i Bezjak koji su još tamo u srpnju otišli s Rujevice.

U međuvremenu Rijeku je napustio i Mario Gavranović, zbog ozljeda je veliki dio jeseni i početak proljeća propustio i Alexander Gorgon (uskoro bi se trebao vratiti), a kvota od 50-ak golova koju su posljednjih sezona u pravilu zabijali riječki ofenzivci ostala je za ispuniti.

Može li Rijeka i ove sezone uspjeti? Koliko god se možda činilo čudno s obzirom na nešto lošije rezultate nego lani i potpuno promijenjenu napadačku oštricu, dosadašnje brojke kažu da su Bijeli na dobrom putu da ponove prošlosezonske brojke ili barem da budu blizu istih. Iako u kadru nema igrače koji tako izraženo predvode klupsku ljestvicu strijelaca, Rijeka prema golgeterskom učinku ne zaostaje za prošlosezonskim prosjekom. Lani su Riječani postigli 71 pogodak u 36 kola, odnosno 1,97 po utakmici, sada su na 43 pogotka nakon 22 kola (Rijeka je prošle sezone u istom razdoblju imala samo pogodak više), odnosno gotovo identičnih 1,95 golova po utakmici. Svejedno, nema pojedinca koji je preuzeo na svoja pleća golove koje su zabijali Franko ili Bezjak. Spletom okolnosti (čitaj: ozljeda) prvi klupski strijelac Heber posljednji je pogodak postigao još tamo 1. listopada u 11. kolu, a razlika u broju golova očituje se kroz broj riječkih strijelaca. Lani je nakon 22 kola “samo” deset različitih igrača zabijalo za Rijeku, sada je takvih čak 16.

Primili devet više

Ako je Rijeka prema golgeterskom učinku na razini iz šampionske sezone, gdje onda leže razlozi što su Bijeli ove sezone nakon 22. kola osvojili točno 20 bodova manje nego nakon istog broja utakmica prošle sezone? I njih je prilično lako identificirati, bez obzira što se u nogometu neke stvari ipak ne mogu mjeriti isključivo kroz prizmu brojki.

Prvi razlog, vjerojatno i najvažniji, leži u broju primljenih golova. Rijeka je u 22 ovosezonska kola primila 20 golova, samo tri manje nego cijele prošle sezone (23), odnosno čak devet više nego nakon 22 kola prošle sezone (11). S ovim je izravno povezan i način na koji su Riječani pobjeđivali. Unatoč silnoj dominaciji koja se manifestirala kroz igru, Rijeka je prošle sezone četiri ili više pogotka postigla (samo) na utakmicama protiv Istre 1961, Dinama, Hajduka i Cibalije, a ove sezone su već nakon 22. kola tako raspucani (barem četiri pogotka na utakmici) bili dva puta protiv Rudeša te jednom protiv Cibalije i Istre 1961.

Mnogo pragmatičniji

Drugim riječima, Bijeli su prošle sezone pobjeđivali, ali su rijetko nabijali gol-razliku koju su ove sezone uvelike uljepšali rezultati protiv Cibalije (7:0) ili Rudeša (5:1). Prošle sezone Bijeli su bili pragmatični, kada napad nije bio efikasan obrana je znala zadržati nulu i omogućiti priliku da se s jednim pogotkom uzmu tri boda što je nerijetko bio slučaj.

Uz to, u šampionskoj sezoni Rijeka na samo tri utakmice nije postigla pogodak (Cibalia, Sl. Belupo, Lokomotiva, sve u gostima) pritom ostvarila dva remija i jedan poraz, ove sezone u 22 kola već je pet utakmica u kojima nisu zabili (Osijek, Dinamo, Istra 1961, Lokomotiva, Inter) a pritom su osvojili samo jedan bod i to na Rujevici.

Sve navedeno možda je i najbolja potvrda da se rezultat nadograđuje na obranu, čime, barem iz Rijekina kuta, ona o napadu koji donosi pobjede i obrani koja donosi trofeje dobiva jasan smisao.

Ispada da je Rijeci ove sezone puno veći problem od odlaska sjajnih strijelaca način na koji igra obranu. To se, uostalom, jesenas dobro vidjelo. Da nije, Rijeka bi jamačno bila i dalje aktivna u utrci za obranu titule.