Igor Tudor je morao uvažiti činjenicu da je utakmica s Dundalkom vrhunac nogometne sezone u Splitu, barem što se tiče Europe, i da se trebalo gledateljima, zbog njihove frenetične podrške, odužiti pobjedom.
Irci su taman protivnik po mjeri da ga Hajduk može dobiti i napraviti pozitivnu atmosferu oko jedne uspješne europske epizode.
No Tudor je eksperimentirao sa sastavom, a Hajduk je sve uprskao lošom izvedbom igrača. Ključno je pitanje kakve su zapravo mogućnosti ove momčadi. Pobjeda u Irskoj bila je kocka šećera na startu, a poslije toga uslijedila su razočaranja protiv Istre i Dundalka. Za neuspjeh protiv Istre moglo se optuživati suca, ali za Dundalk je i sam Tudor priznao da je to bilo sat vremena solidnog i pola sata sramotnog Hajduka.
Prave odgovore dobit ćemo u nedjelju, kada se na Kantridi igra Jadranski derbi između Rijeke i Hajduka.Riječani su uvijek napaljeni na Hajduk, a hajdukovcima još zvoni u ušima od zvižduka uz koje su ispraćeni s Poljuda...
Tudor promašio “turnover”
Igor Tudor je odmah poslije utakmice priznao da je pogriješio i da bi neke stvari s “naknadnom pameću” napravio drugačije. Hajdukov trener računao da je da može napraviti turnover, da može odmoriti, sačuvati neke igrače za predstojeće utakmice (posebno je važna ova protiv Rijeke u nedjelju na Kantridi), ali to se nije pokazalo kao dobar potez. Tudor je ostavio izvan igre nekolicinu standardnih prvotimaca (Vršajević, Bradarić, Milić, Maglica), a Hajduk nema takav igrački kadar da može bez njih rutinski dobiti Irce. “Ovo mi je škola”, poručio je Tudor dodajući da mu se ovako nešto neće ponoviti. Sva sreća da ovu školu nije trebalo platiti jer Hajduk je prošao dalje, a samo su zvižduci i razočaranje navijača pokvarili dojam.
Nemaju kvalitetu za Europu
Hajdukov igrački kadar je tanak, to je činjenica. Možemo lamentirati o tome da Tudor ima na dispoziciji igrače koji su iskusniji za godinu dana pa da bi zbog toga trebali biti i bolji. Vjerojatno su većina njih bolji nego što su bili lani u ovo doba, ali to još uvijek nije kvalitet koji je potreban da bi Hajduk bio u vrhu HNL-a ili da bi napravio nešto ozbiljnije u Europi.
Tudor ima neke sjajne potencijale poput Nikole Vlašića, ali bila bi ludost očekivati da će jedan 16-godišnjak rješavati utakmice i već sad biti lider momčadi. Vlašić to može postati za godinu ili dvije, ali i njemu treba vrijeme da sazrije, da napreduje. Nije ni Messi sa 16 godina nosio Barcu nego je stasao uz Ronaldinha, Deca i slične... U Hajduku žive u zabludi ako misle da imaju momčad koja može izboriti plasman u Europsku ligu ili se boriti za prvaka.
Igraju kao raštimani orkestar
“Možda nije moje da o tome sudim, ali naša momčad je nakon primljenog gola izgledala kao raštimani orkestar”, rekla mi je jutro poslije Dundalka prof. Branka Ramljak, prva žena na čelu Hajdukova Nadzornog odbora primjećujući ono što je bilo jasno i zadnjem gledatelju na tribinama Poljuda.
Stvarno je nevjerojatno da jedna momčad može u trenu “nestati s terena”. Hajduk je imao ukupno vodstvo 3-0, i onda se nakon jedne grube pogreške - raspao. Od 66. minute više tu nije bilo ni reda ni plana u igri Hajduka. Vikao je Tudor s klupe, ali uzalud, kao da se dogodio “blackout”, pomračenje, gol je okrenuo prekidač i hajdukovci su nestali. Sva sreća da su ti Irci toliko slabašni da nisu ni taj dar do kraja iskoristili, iako im se Hajduk nudio na pladnju.
Nedostatak iskustva
Blokade se događaju ne samo zbog nedostatka kvalitete nego i zbog manjka iskustva. Hajduk kao momčad nema iskustvo i rutinu igranja u Europi, i lani su ispali već na prvoj ozbiljnijoj prepreci, od gruzijske Dile Gori izgubivši obje utakmice sa 0-1. Hajduk ima pojedinačno par iskusnijih igrača, poput Maloče, Milovića, Jozinović, Caktaša (i Vršajevića i Sušića koji nisu igrali) i to je zapravo to, uz njih su svi drugi puno mlađi, bez velikog iskustva i bez puno utakmica u Europi. Ovaj Hajduk nije još naučio pobijeđivati niti u HNL-u, a kamoli u Europi.
Nemaju lidera na terenu
Hajduk nema lidera na terenu, nema igrača kao što je bio Mario Pašalić. Njegova prodaja je slika stanja u kojem se Hajduk nalazi. Kad prodaješ supstancu da bi preživio, onda rezultata nema. Pašalić je primjer sjajnog mladog nogometaša koji se sa 18 godina probio u prvu momčad i u trenu postao lider, vođa na terenu, igrač kojem nije trebala kapetanska traka oko ruke da se osjeti njegov veliki utjecaj koji je imao na suigrače. Hajduk je propustio priliku da oko Pašalića gradi momčad, da njemu danas pridruži Vlašića, Balića, Bašića i druge mlade igrače koji će imati uzora, igrača uz kojeg će napredovati i da zajedno rastu kao momčad. Ali za Pašalića Hajduk nema zamjenu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....