Jorge Obregon bljesnuo je kao hit HNL-a, nekadašnji mladi kolumbijski reprezentativac nakon restarta sezone zabio je tri gola. Protiv Dinama je najavio da može, a Istri 1961 i Interu zatresao je mrežu ključnim pogocima za ostanak. Na Poljudu protiv Hajduka u slavlju 3:2 nije bio strijelac, zadovoljio se ulogom asistenta.
Obregon, koji je stigao u veljači iz peruanskog kluba Municipal, nije samo bio bitan realizator, vidi se da zna, da ima potez i moć. Uz njega cijela ekipa djeluje bolje. Ostao je u Varaždinu, ugovor ga veže još jednu sezonu i trebao bi biti jak adut trenera Samira Toplaka. Radi se o 23-godišnjaku s potencijalom za dodatan iskorak.
Malo sam usamljen
Kako se snalazi u Varaždinu, pitali smo ga na početku intervjua, pogotovo što u klubu nema s kime komunicirati na španjolskom jeziku.
- Grad mi se jako svidio jer je mali, ljudi su vrlo gostoljubivi. Odlično mi je u Varaždinu, za što god pitate - za grad i klub. Iako, moram priznati, malo se osjećam usamljeno. No, živim blizu stadiona pa mi je to prednost - kazao nam je Obregon s kojim smo razgovarali za SN uz pomoć prevoditelja.
Htjeli smo ga predstaviti jer mogao bi itekako plijeniti pozornost. Djeluje kao veseli dečko, koliko god mu nedostaje njegovo domaće društvo.
- Živim s Japancem Itsukijem Uratom. Jako je dobar cimer, izvrsno mi je što je stigao jer nisam toliko usamljen. Puno mi je lakše s njim ići po gradu.
Urata je došao iz ukrajinske Zorje kao novo pojačanje Varaždinaca iz iste menadžerske agencije kao i Obregon. Radi se o lijevom beku, brzom i okretnom. Generacija su.
Jeste li upoznali domaću kuhinju? Što ovdje najviše volite jesti?
- Hrana mi je odlična. Iako najviše volim maminu kuhinju, ali i ovdje u Varaždinu sve mi je dobro - smije se.
Kad ste krenuli na avion za Hrvatsku jeste li znali preciznije kamo zapravo idete?
- Igrao sam u Peruu i ostao slobodan. Klub s kojim sam imao ugovor bio je Santa Fe iz Kolumbije. Uvijek sam htio doći u Europu, i ranije sam imao taj plan, ali Sante Fe mi je postavljao prepreke. Stizale bi ponude, pa bi oni tražili puno novca i nikako da se to dogodi. Konačno je riješeno i tako sam krenuo prema Varaždinu. Želio sam to. Iskreno, ništa nisam znao o Hrvatskoj prije nego što sam došao. Osim za reprezentaciju koja je iznenadila 2018. godine na Svjetskom prvenstvu, ali nisam imao pojma kakav je klupski nogomet u zemlji. Znao sam igrače koji su poznati u svijetu kao Mandžukić, Modrić, Perišić… no, to je bio kraj informacijama s kojima sam raspolagao. Što će me zateći u ligi, koliko je kvalitetna, kako se igra, kako se ovdje živi, to mi je bila totalna nepoznanica.
Mama se brinula
Obregon je iz omanjeg grada Puerto Tejada, po broju stanovnika sličnog Varaždinu. Kako obitelj gleda na igranje u Varaždinu?
- Mama se jako brinula, pitala je kako ću sam u tako dalekom svijetu, ali smirio sam je, dugo sam već samostalan, živim sam, naviknuo sam se. Tata je bio iznimno sretan što sam dobio šansu jer doći u Europu je veliki korak, ali treba ga iskoristiti.
Koliko imate braće i sestara?
- Imam sestru, nas je četvero, mama, tata, sestra i ja. Imam izvrsnu obitelji koja me cijelo vrijeme podržava.
Kako vam se u tom za vas ‘novom svijetu’ čine hrvatske djevojke?
- Dobre su. Jako su lijepe. Ima mjesec dana da sam počeo ‘kemijati’ s jednom, ali nije se moglo realizirati pa se baš i osjećam kao samac.
Neki znaju doći vrlo mladi, a već su oženjeni i imaju djecu.
- To sa mnom nije slučaj, nisam oženjen.
Kakvu glazbu slušate? Zacijelo drugačiju nego prosječni Varaždinac.
- Salsu.
A cumbia? Zar ona nije iz Kolumbije?
- Je, ali salsa je ono što ja volim.
Mogu s bilo kime
U Varaždinu puštaju glazbu nakon golova, možda jednom zbog njega zasviraju bubnjevi i salsa. Bude li dovoljno zabijao…. Jeste li svjesni da ste nakon pauze zbog koronavirusa postali hit Hrvatske lige?
- Jesam. Nastavkom prvenstva nakon stanke osjetio sam da su me ljudi počeli gledati drugačijim očima zbog svega što sam dao ekipi. Vidjeli su da sam igrač koji može daleko stići s karakteristikama koje imam. HNL me iznenadio jer ovdje ima jako visokih i snažnih igrača koji ti stalno rade presing i ne daju ti vremena da razmisliš. U kolumbijskom nogometu ne igra se takvim tempom. Tijekom utakmice mnogo je više pauzi u kojima imaš vremena promisliti što učiniti. No, kako sam fizički dovoljno snažan, mogu se boriti protiv bilo kojeg stopera.
Jeste li očekivali da ćete zaigrati tako dobro?
- Mislio sam da će mi trebati više vremena da se adaptiram u Hrvatskoj ligi. Međutim, s puno rada, s moje strane, i uz pomoć koju su mi dali suigrači i trener, prilagodio sam se prilično brzo.
Što kažete za Samira Toplaka?
- Samir je odličan trener. Jako sam mu zahvalan. Prvo mi nije nudio ni minutu, ali kad je vidio da mogu dao mi je povjerenje i poslao me na teren. Ulio mi je samopouzdanja i to je bilo vrlo bitno za mene. On je trener koji radi na svim detaljima i nastoji korigirati što je loše. Bitno je različit od trenera u Kolumbiji jer oni su, ajmo reći, opušteniji. Kod njega uvijek trebaš ići sto posto i to je temeljno. Ne dopušta da se bilo tko opusti ili da bude površan u pristupu.
U Varaždinu igrate središnjeg napadača? Je li vam draža ta uloga ili kad ste krilo?
- Prije sam igrao lijevo krilo u Kolumbiji, i u preprezentaciji U-20 sam također bio lijevo krilo, ali, eto, već godinu dana sam centarfor. Treneri kažu da me vide kao središnju špicu jer sam jak, imamo dobru tehniku i mogu zadržati loptu, pivotirati, vratiti je… Odgovara mi.
Jeste li među igračima Varaždina našli prijatelje, osim Japanca Urate.
- Imam vrlo prijateljski odnos sa svim suigračima, najviše sam se socijalizirao s Irancem Mehdijem Mehdikanijem i Jessijem Guera Djouom, koji je sada ozlijeđen. Izvrsna je atmosfera u momčadi.
Što navijači mogu očekivati u sljedećoj sezoni od vas osobno? Koliko ćete golova zabiti?
- Mogu očekivati više golova nego što sam dao u prethodnoj jer pripremam se puno bolje. Adaptirao sam se, upoznao terene HNL-a i igrače protiv kojih igramo, zato će mi biti puno lakše. Usto, duže sam sa suigračima, imamo više zajedničkih treninga, to će mi biti od velike koristi.
Falcaa obožavam
Tko vam je bio igrački uzor?
- Iskreno, nikad nisam razmišljao da se identificiram s nekim igračem, ali ako me pitate kojeg obožavam, to je Radamel Falcao. Kad je bio u najboljim vremenima, on je bio ‘killer’. Nažalost, ozljede su ga spriječile da nastavi u tom ritmu. I Cristiano Ronaldo je briljantan.
Falcao je najbolji strijelac u povijesti kolumbijske reprezentacije s 34 pogotka, igrao je za Porto, Atletico, Monaco, Manchester Unired, Chelsea... U kojem biste klubu vi željeli igrati nakon Varaždina?
- Jako mi se sviđaju španjolska i engleska liga. Premier liga mi je ipak draža i kad bih mogao birati to bi bilo to. Konkretno, volio bih igrati za Manchester United. On mi je na pravom mjestu. U Španjolskoj je to Real Madrid - neskromno će Obregon.