'Znam da sam okružen farizejima. Priča o ostanku u ovom je trenutku apsurdna'

Desetak je dana Slaven Bilić bio – lice s potjernice. Nakon plasmana na Euro (dogodine u Poljskoj i Ukrajini) izbornik hrvatske nogometne reprezentacije bio je najtraženija osoba u medijskom prostoru. Danima je uporno odbijao sve ponude za medijskim istupom. Sada je odlučio progovoriti. Samo za Slobodnu Dalmaciju....

Nakon uspjeha u dodatnim kvalifikacijama za Euro, ‘pobjegli’ ste u medijsku izolaciju. Zašto?

- Kada bih rekao da sam iscrpljen, lagao bih. Naprosto sam želio mali odmak od svega i da se slegnu emocije jer sam znao kamo to vodi, a odradili smo već bili stotinu presica i napravili sve moguće analize. Svi u trenucima euforije traže da se praviš pametan. Neki su očekivali i da ću se vruć i pod dojmom trijumfa kroz medije obračunavati s neistomišljenicima. Nije to moj stil. Radije sam nastalu pozitivnu energiju utrošio na hvaljenje mojih suradnika i ljudi koji su bili na tragu mog promišljanja. Konačno, u Bibliji je zapisano da na drugog čovjeka možeš gledati s visine jedino ako mu pružaš ruku da ustane. Nastojim da mi to bude princip iako znam da i sam dosta griješim u tome, ali trudim se – ustvrdio je u uvodu Slaven Bilić.

Tijekom kvalifikacijskog ciklusa za Euro u medijima se provlačila misao kako bi se hrvatska reprezentacija trebala ‘prošetati’ budući da ima najlakšu skupinu. Prihvaćate li nametnutu tezu?

- Izbjegavao sam se izjašnjavati o našoj skupini na nazovimo ga - objektivan ili čisto nogometni način. Mnogi bi to protumačili kako ‘izbornik nije vođa’. Radije sam se razmetao optimizmom, pa i u trenucima kada nije bilo osnove za takvo što pogotovo što je kod nas nažalost ‘najnormalnije’ da se svakoga i sve podcjenjuje, a istovremeno se očekuje veličanje i priznavanje od drugih.

Dakle, po brojkama, pozicijama i bodovima, odnosno po rankingu, jedino je skupina s Italijom bila jača od naše i možda još jedna. Imali smo Grčku kao podnositelja. Jedino su u našoj skupini bile dvije reprezentacije u Top 10. Iz treće jakosne skupine također smo dobili najjačeg suparnika (Izrael). Reprezentacija Grčke na terenu je sigurno jača od Srbije.

- Možda Srbi izgledaju bolje ‘na papiru’ budući im igrači igraju u Manchester Unitredu, Chelseaju, Manchester Cityju, ali Grci su Europski prvaci, redovito idu na završnice i ne gube utakmice, to su činjenice. I sad su na Euru. Ma mogli bi tako unedogled, pogledajte Izrael i koliko su puta izgubili utakmicu kući zadnjih 15 godina, bilo pa prošlo...

Zbog disharmonije u razmišljanjima s medijima (i posredno s javnošću) stručni je stožer reprezentacije kontinuirano bio pod pritiskom. Jeste li nakon kraha u Tbilisiju razmišljali o ostavci?

- Objektivno, ispod kvalitativne razine odigrali smo samo dvije utakmice koje smo i izgubili (Gruzija, Grčka). U Tbilisiju cijela je momčad izgledala nekonkretno, bezopasno, mada smo većim dijelom susreta ipak imali kontrolu nad utakmicom. Posve neočekivano izgubili smo bodove. Nikada, međutim, nisam razmišljao o ostavci, niti sekunde, i tada sam naglašavao da sam ja sportaš, jer jesam, u krvi mi je borba, do zadnje sekunde, ne povlačim se na prvi udarac.

Kako ste proživljavali nipodaštavanje u javnosti (nadimak ‘debilić’ deminutiv je među uvredama koje su se svakodnevno pojavljivale na internetskim forumima)?

- Nepovjerenje prema hrvatskoj reprezentaciji i svojevrsni medijski progon započeo je porazom u Zagrebu od Engleske (1:4). Nakon toga smo u Harkovu odigrali odličnu utakmicu koja je u hrvatskim medijima prezentirana kao – loša. Uslijedio je neplasman na SP, zatim su krenuli predsjednički izbori u HNS-u, tražile su se promjene na svim razinama, i izborničkoj, i nekima se učinilo da postojeću garnituru mogu srušiti kontrolom medija i najlakše preko leđa reprezentacije. Tuklo se najviše mene, a onda, što sam mislio da je nemoguće – počelo je i po igračima, vrijeđalo ih se kao ljude.

- A mi smo od 59 utakmica izgubili šest i pobijedili 40, ne igramo defenzivan nogomet, nadigravamo se, pa opet ne valja. Pet godina zaredom smo među deset najboljih na svijetu po istoj listi po kojoj su Španjolci, Nizozemci, Brazilci i Nijemci prije nas! Gledajte, osobno se mogu nositi s time, ali ima ljudi oko mene, obitelj i moji najbliži, koji teško podnose te medijske napade. Ako mi je žao, samo zbog njih mi je žao. I kod igrača sam primijetio da gube samopouzdanje prateći hrvatske medije, a zbog njih mi je najteže jer jedino šta su zaslužili je respekt do neba.

- Od Wembleya do Gruzije odigrali smo u godinu i pol 15 utakmica bez poraza, a nijedna nije valjala?! Nije to sve slučajno. Prije utakmice u Izraelu na press-konferenciji bilo 15 naših novinara. Nakon utakmice i pobjede samo dvojica! A da smo izgubili bilo bi ih 200. Mene je to u nekoj fazi već počelo i dobro zabavljati, ali i dalje sam pričao sa svima, gledao u oči i bio profesionalan i na dispoziciji...

Što se zbilo s hrvatskom reprezentacijom 7. listopada, u Pireju, na stadionu Karaiskaki?

- Odigrali smo tu utakmicu neoprostivo loše. Poglavito je izostala reakcija nakon primljenog gola. Govorio sam igračima pod poluvremenom da smo prema naprijed učinili premalo i da će se Grcima sigurno ukazati prigoda iz prekida. Nismo mi protiv Grčke sastavili defenzivnu momčad da bismo se sada morali preispitivati. Išli smo u Atenu zabiti gol, riješiti kvalifikacije.

Bili su tu Eduardo, Mandžukić, Jelavić, Kranjčar, Modrić... Međutim, opet nekim slučajem u hrvatskim medijima nije uopće spomenut očiti jedananesterac (prekršaj na Kaliniću) za nas kod 0:0, kao i protiv Grka kući. A nakon utakmice s Izraelom izašlo je kako smo kupili njemačkog suca!? Na kraju ti ostaje svemu se dobro dobro nasmijati, ma strašno...

Što se pak događalo u zrakoplovu, na povratku kući? Stručni stožer je praktički smijenjen, na 10.000 metara. Još se u zraku raspravljalo ‘o novom čovjeku’. Jeste li uopće znali da vam rade o glavi?

- Nisam znao, ali sam osjećao da je otkaz opcija, međutim, na te stvari ne možeš utjecati... Igrači i stožer ostali su u Puli, a zrakoplov je nastavio let do Zagreba. Nisu meni mediji trebali crtati situaciju. Takva je napeta atmosfera trajala gotovo dvije godine. Bio sam svjestan situacije na koju nisam mogao utjecati.

U tom trenutku bilo mi je jedino važno izbaviti momčad iz stanja šoka i pripremiti ju za susret s Latvijom u Rijeci. U međuvremenu je Zdravko Mamić još jednom doživio Božju providnost. Dok su mediji licitirali s imenima novog izbornika, ZM se ujutro probudio i rekao: Bilić ostaje! Koliko vas Mamićeva odluka obavezuje?

- Nimalo, jer naprosto ne smije, jer sam neovisan, jer sam izbornik i jer sam profesionalac. Ali kao osoba, ili kao navijač ove reprezentacije, zahvalan sam i njemu i vrhu HNS-a na podršci i pokazalo se pravoj odluci. U dva dana boravka u Rovinju uoči susreta s Latvijom s nama su bili jedino predsjednik Vlatko Marković i glavni tajnik Zorislav Srebrić. Oni su mi izrazili nepodijeljenu podršku, riječima: ti si taj! Svi zajedno smo još vjerovali kako možemo biti prvi u skupini.

A Mamić je svoje mišljenje artikulirao kroz medije, vjerojatno želeći iz kuta HNS-a rasteretiti igrače pritiska prije, poslije se pokazalo i nevjerojatne važne utakmice s Latvijom. Ne mogu reći tko vuče konce u HNS-u, ja sam samo trener. Slika obično nije onakva kakvom ju mediji prikazuju. Meni su formalno nadređeni Srebrić i Marković, ali praktički nemam šefa. Imam apsolutnu slobodu u radu s igračima i biranju stožera.

Povjerenje spram hrvatske nogometne reprezentacije uoči Istanbula dosegnulo je dno. Koliko je taj psihološki aspekt bio presudan za eksploziju protiv Turske? A koliko je vas motivirala teza da ste izgubili autoritet u svlačionici?

- Nikada se nisam motivirao čitajući novine ili gledajući televiziju. Ali ne mogu poreći da medijski napisi stvaraju pritisak kod igrača. Sjećate se da je sastav koji je trebao istrčati u Istanbulu popljuvan i ismijavan od svih, a sve to su čitali i slušali i igrači, stavite se u njihovu kožu. Morao sam im zadržati mirnoću i uvjeriti ih da su upravo oni ti koji će Hrvatsku odvesti na Euro.

- Možda će nekomu biti čudno, ali za pripremu utakmice u Istanbulu vrlo je bitna bila utakmica u Rijeci s Latvijom kada je momčad iznimno pozitivno reagirala. A dobro smo primljeni i u gradu i na stadionu. S Turskom se mnogo toga poklopilo. Vratio nam se Olić, a poslije dužeg vremena igrali smo protiv momčadi kojoj je napadačka igra prioritet. Nije lako igrati protiv bunkera niti Barceloni. Mi smo u skupini imali protivnike koji su svi igrali zatvoreno.

Jesu li dodatne kvalifikacije bile katarza za hrvatsku reprezentaciju? Na osobnoj ste razini mogli shvatiti koliko se licemjera i ‘šlepera’ vrti oko reprezentacije.

- Katarza je preteška riječ. Osjećali smo pritisak kao i sve ostale reprezentacije u dodatnim kvalifikacijama, svjesni da nemamo više prava na grešku. Dvije godine rada bilo je kondenzirano u 180 minuta. A da sam okružen farizejima bilo mi je jasno još iz igračkih dana. Nisu mi trebale utakmice s Turcima i Grcima.

- Ne živim pod staklenim zvonom niti pijem kavu u hotelu Park nego u običnom kafiću i imam svakodnevni dodir s navijačima. U medijima je izgledalo kao da su navijači protiv nas, a ja sam znao da to nije tako, a mi smo npr., a to želim kazati, od KN Uvijek vjerni imali neupitnu podršku, i onda kad je bilo najteže...

Ostankom na izborničkoj funkciji poslije neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo napustili ste vlastitu doktrinu koja zagovara najviše dva mandata (četverogodišnje razdoblje) na toj poziciji. Živite treći mandat, a najavljujete i četvrti?

- Kada imate sređenu situaciju kao u Danskoj, onda se čini logičnim da uspješan izbornik poput Mortena Olsena traje više mandata, čak i kad zbog rezonske smjene generacija Danska propusti dvije završnice u nizu. Mi smo, međutim, ljudi drugačijeg menteliteta i senzibiliteta. Ne mislim da sam trećim mandatom postao kontradiktoran. Uostalom, cijela priča o mom ostanku u ovom je trenutku apsurdna. Moj eventualni novi ugovor ne ovisi o meni već o odluci nadležnih u Savezu i rezultatu ostvarenom na Euru.