Zoran Mamić je Tudorova noćna mora: Trener Dinama još nije izgubio od Hajduka

Da mu je netko prije godinu dana kazao da će baš on voditi idući ljetni derbi na Poljudu, Zoran Mamić bi mu se vjerojatno samo nasmijao u lice i okrenuo glavu. Jer taj je prvi derbi, koji se zadnjh godina uglavnom igra na Poljudu, uvijek možda i najviše u žiži. Ipak, početak je sezone, karte se još miješaju, Hajduk i njegova očekivanja, pokazuje se, mnogo su veća nego na proljeće kad Modri uglavnom odmiču. I zato je, iako svaku utakmicu Hajduka i Dinama doživljavamo kao nogometni praznik, ovaj ljetni sraz zapravo onaj pravi derbi. No vratimo se Zoranu Mamiću.

U tih se godinu dana od poraza Ivankovićeve momčadi mnogo toga promijenilo u životu Zorana Mamića. Puno udobniju fotelju sportskog direktora zamijenio je žuljavom klupom, a dugom premišljanju hoće li se upustiti u tu avanturu presudio je upravo Hajduk. One prosinačke večeri kad je u Maksimiru pao rekord, a Modri u Kupu isprašili Splićane s pet komada, Zoran Mamić zapravo je odlučio. Zarazio ga je trenerski adrenalin; s tim osjećajem velike pobjede nad najvećim rivalom malo se toga može mjeriti. Te je večeri, iako je već neko vrijeme grizao trenerski kruh, započeo svoju karijeru. Sjećamo se, tri dana ranije u zadnjim je sekundama Hajduk u Maksimiru golom Maglice uhvatio remi (2:2), najavio je drugačiji rasplet u drugom činu, u tom Kupu i ispunio obećanje.

Četiri pobjede s Tudorom

Gledajući osvojene trofeje i velike pobjede, Zoran Mamić zasad definitivno ne spada u najuspješnije Dinamove trenere. Izgubio je Kup i Superkup od Rijeke, ispao od Aalborga i nije ušao u Ligu prvaka. Još istražuje svoj trenerski gen, još uči na vlastitim greškama, još uvijek ima onih koji se pitaju je li dobro odlučio te spomenute prosinačke večeri. Međutim ono što je nedvojbeno jest da je za Igora Tudora Zoran Mamić prava noćna mora. Pet susreta, četiri pobjede i remi, to je učinak Dinamova trenera protiv Bijelih. Nijednom još Hajdukov strateg nije osjetio slast te pobjede. A s remijem je krenulo, tim golom Maglice u Kupu, uslijedila su čak četiri uzastopna Dinamova/Mamićeva trijumfa. Prvo tih 5:0, pa u uzvratu na Poljudu 2:1, zatim 2:0 u Splitu u prvenstvu, te onih 1:0, kasnije registriranih 3:0 u zadnjem prvenstvenom kolu. Kako je primjerice Igor Tudor antibiotik za Tomislava Ivkovića, tako je, čini se, Zoran Mamić oblog za Tudora.

S Hajdukom je dakle Dinamovu treneru počela prva, a sad će krenuti i druga etapa karijere. Naime prvi dio izgurao je plasmanom u Europsku ligu, dobio određeni mir (iako je mir u Maksimiru često relativan pojam), sad kreće novo dokazivanje. Uspjeh u Splitu bio bi sjajan početak operacija “proljeće u Europi” i “bijeg od pratitelja u HNL-u”, to su novi ciljevi koji su sada pred Mamićem.

Spomenimo, iako veći dio nogometne i šire javnosti uopće ne sumnja u Dinamov deseti naslov prvaka, poraz na Poljudu mogao bi doliti ulje na vatru. Jer za dva tjedna Modri gostuju i na Kantridi; kad bi nakon gubitka bodova u Splitu i tamo pokleknuli, Rijeka bi mogla imati na kraju prve četvrtine prvenstva solidnu prednost. Stoga opuštanja sigurno nema, Zoran Mamić i momčad svjesni su da je Petrolul prošlost, Salzburg i Celtic budućnost, a Hajduk sadašnjost! I da za poraze nema vremena. Dosad je protiv Hajduka Mamićeva ideja najbolje funkcionirala, u svim tim susretima Dinamo je bio puno bolji i kvalitetniji. Za Tudora, zasad, nerješiva enigma. Hoće li i druga etapa Zoranove trenerske karijere krenuti trijumfom protiv najljućeg suparnika?